 Ovo je potpuna propast Švedske koja je od jedne uzorne zemlje došla do europskog kriznog žarišta.
U zemlji koja se nekoć smatrala oličenjem stabilnosti i društvenog sklada, sada postaje očigledna gorka stvarnost desetljeća nepoželjnih događaja uzrokovanih ljevičarskom dobročiniteljskom politikom.
Nedavna tragedija u Örebru, u kojoj je poginulo jedanaest ljudi, samo je vrh sante leda koju su stvorile godine političke naivnosti i ideološkog sljepila.
Švedska policija pokušava pucnjavu u Örebru prikazati kao izolirani incident koji je počinio “samički počinitelj” , ali ta klasifikacija ne zadovol. Zastrašujući rekord od 317 bombaških napada u 2024. govori drugačiju priču. Švedska je postala epicentar europskog nasilja – “Sjeverna Kolumbija”, ako hoćete.
Korijeni ovog razvoja sežu duboko. Godinama je socijaldemokratska elita u zemlji propagirala politiku otvorenih vrata i neograničene tolerancije, dok su u isto vrijeme društvene strukture erodirale. Rezultat: paralelna društva u predgrađima, rastući kriminal bandi i dramatičan porast nasilnih zločina i seksualnih napada, uključujući grupna silovanja žena i djevojaka.
Ubojstvo islamskog kritičara Momike početkom godine primjer je koliko je već odmakla erozija pravne države. U zemlji koja se ponosila slobodom izražavanja, kritičar sada plaća životom – dok država to bespomoćno gleda.
Konzervativni premijer Ulf Kristersson sada se tome pokušava suprotstaviti strožim zakonima pa čak i mogućim angažmanom vojske. No, te mjere znače priznanje: švedski model, ovaj navodni “treći put” između kapitalizma i socijalizma, nije uspio.
Ekonomski pokazatelji daju sumornu sliku: pad BDP-a, rastuća inflacija i rastuća socijalna nejednakost. Nekadašnja uzorna nacija suočena je s ruševinama vlastite ideološke zaslijepljenosti. Cijena ovih godina lažne tolerancije i multikulturalnih je jedna velika iluzija. Švedska je izgubila svoju nevinost, a put do njezine bivše stabilnosti bit će dug i tegoban – ako je uopće moguć.
|
Natisni