 „Sigurnost“ umjesto slobode
Robert F. Kennedy Jr., trenutni američki ministar zdravstva, izaziva podijeljene reakcije svojom javnom podrškom MMR cjepivu, dok istovremeno najavljuje borbu za transparentnost i preispitivanje sigurnosti cjepiva. Na prvi pogled, čini se da se sukobl s farmaceutskom industrijom, zahtijevajući podatke o nuspoma i stroža ispitivanja.
No, je li ovo zaista napad na sustav ili samo lukavo repaketiranje stare dogme o cjepivima kao “najvećem znanstvenom postignuću”? Kennedyjeva strategija, koja sigurnost stavlja u prvi plan, sve više podsjeća na taktiku moćnika: obećaj sigurnost kako bi ograničio slobodu.
Podrška MMR-u: Potez za povjerenje ili kapitulacija?
Kennedy je godinama bio simbol otpora prema farmaceutskoj industriji, upozoravajući na netransparentnost u razvoju cjepiva i dajući glas roditeljima zabrinutim zbog mogućih nuspo. Njegova iz da je “najučinkovitiji način sprječavanja širenja ospica cjepivo MMR”, izrečena nakon smrti djeteta u Teksasu, izazvala je šok među njegovim pristašama. Za skeptike prema cjepivima, ovo je izdaja – ali možda je to samo dio veće igre. Umjesto da izravno napada cjepiva, Kennedy bira put kojim javno podržava jedno od njih, dok istovremeno zahtijeva veću “sigurnost” kroz reforme poput revizije politike CDC-a i poboljšanja VAERS sustava za prijavljivanje nuspo.
Ova dvoličnost nije slučajna. Kennedy ne dovodi u pitanje sam koncept cjepiva niti njihovu ulogu u modernoj medicini – on preusmjerava razgovor na pitanje sigurnosti. Na taj način, ne ruši dogmu da su cjepiva ključna za zdravlje društva, već je suptilno učvršćuje, sugerirajući da je problem samo u “lošim” cjepivima koja treba popraviti. “Niti jedno cjepivo koje se daje u prvih šest mjeseci života nikada nije testirano na povezanost s autizmom”, kaže on, obećavajući transparentnost. Ali ovo obećanje ne znači odbacivanje cjepiva – ono zapravo implicira da bi, uz bolja ispitivanja, cjepiva mogla postati još “sigurnija”, čime se učvršćuje njihova uloga u sustavu.
Sigurnost kao mamac: Stara taktika moćnika
Kennedyjeva retorika o sigurnosti zvuči privlačno, posebice za one koji već sumnjaju u cjepiva. No, upravo tu leži zamka. Nudeći sigurnost kao rješenje – više testiranja, više podataka, više transparentnosti – on nesvjesno (ili svjesno) sudjeluje u igri u kojoj se sloboda izbora žrtvuje na oltaru kolektivne “dobrobiti”. Ova taktika nije nova. Moćnici su oduvijek koristili strah od opasnosti – bilo da su to bolesti, terorizam ili nesigurnost – kako bi opravdali ograničenja. U ovom slučaju, Kennedyjev poziv na sigurnija cjepiva može se čitati kao poziv na strožu regulaciju, što zvuči dobro, ali često vodi ka većem nadzoru i manje osobne autonomije.
Njegova bliska suradnica Nicole Shanahan javno je govorila o tome kako je njezina kći razvila autizam nakon MMR cjepiva, što dodatno komplicira priču. Ako Kennedy dijeli njezinu zabrinutost, zašto sada podržava to isto cjepivo? Možda zato što zna da izravni napad na cjepiva ne bi prošao – previše je političkog i društvenog kapitala uloženo u dogmu o njihovoj neprikosnovenosti. Umjesto toga, on bira sigurnost kao polugu, obećavajući reforme koje će navodno učiniti cjepiva boljim, ali bez dovođenja u pitanje njihovu temeljnu ulogu. Ovo je klasičan potez: umjesto da se suprotstavi sustavu, on predlaže njegovo “popravljanje”, čime nesvjesno podržava status quo.
Lokalne pobjede kao dimna zavjesa
Na lokalnoj razini, Kennedyjevi saveznici bilježe uspjehe koji na prvi pogled izgledaju kao pobjede za slobodu izbora. U Idahu je potpisan Zakon o medicinskoj slobodi 2.0, koji zabranjuje uvjetovanje cijepljenja, dok u Iowi republikanci pokušavaju ukinuti imunitet proizvođača cjepiva od tužbi. Ovi potezi daju nadu skepticima, ali ne mijenjaju širu sliku. Kennedyjeva federalna agenda, usmjerena na sigurnost, ne ide u smjeru ukidanja obveze cijepljenja ili dovođenja u pitanje njihove društvene uloge – ona samo traži “bolja” cjepiva. Ovo može stvoriti iluziju promjene, dok se prava moć i dalje ostavlja u rukama regulatora i industrije.
Otpor s kojim se Kennedy suočava, poput odlaska dr. Petera Marksa iz FDA-a ili kritika senatora Billa Cassidyja, dodatno naglašava koliko je njegova pozicija delikatna. Ali čak i taj otpor može biti dio predstave – sukob koji daje legitimitet njegovoj borbi za sigurnost, dok se temeljna dogma o cjepivima ne dira.
Teksas i emocionalni zamah
U Teksasu, gdje su ospice odnijele živote dvoje djece, Kennedyjeva podrška MMR-u može se čitati kao pokušaj da iskoristi emocionalni trenutak. Umjesto da preispituje potrebu za cjepivima, on se fokusira na njihovu sigurnost, čime izbjegava direktan sukob s društvenim konsenzusom. Kritičari poput novinara Holdena Culotte podsjećaju da su ospice prije uvođenja cjepiva bile smatrane relativno blagom bolešću, ali Kennedy to ne spominje. Njegov pristup je pragmatičan: prihvati cjepiva kao dio stvarnosti, ali inzistiraj na njihovom usavršavanju. Ovo je još jedan primjer kako sigurnost postaje alat kojim se održava sustav, dok se sloboda izbora gura u drugi plan.
Sigurnost umjesto slobode
Robert F. Kennedy Jr. možda i ne planira postati lobist za cjepiva, ali njegova strategija nesvjesno vodi u tom smjeru. Umjesto da izravno napada dogmu o cjepivima kao znanstvenom čudu, on je preusmjerava na pitanje sigurnosti, nudeći reforme koje zvuče obećavajuće, ali ne mijenjaju temeljnu dinamiku moći. Sigurnost, u njegovoj retorici, postaje mamac – nešto što svi želimo, ali što dolazi s cijenom manje slobode. Ova taktika, svjesna ili ne, podsjeća na igru moćnika koji uvijek nude zaštitu u zamjenu za kontrolu. Kennedy možda misli da mijenja sustav, ali riskira da postane njegov dio, ostavljajući skeptike s osjećajem da su dobili samo iluziju promjene.
|
Natisni