NEWSEXCHANGE CRO | Mišljenje Međunarodnog suda pravde je jasno, a ono znači „zaštita klime“ kao prisila, što gura suverenitet u opasnost ...
Mišljenje Međunarodnog suda pravde je jasno, a ono znači „zaštita klime“ kao prisila, što gura suverenitet u opasnost
Svojim najnovijim mišljenjem, Međunarodni sud pravde u Haagu pokrenuo je novu razinu globalističkog paternalizma: Države će u budućnosti biti prisiljene slijediti klimatski alarmizam – inače se suočavaju s tužbama za odštetu.
To je put do klimatske diktature koja, pod krinkom ljudskih prava, potkopava nacionalni suverenitet i demokratsku slobodu izbora.
Trenutno mišljenje MSP-a postavlja opasan presedan: Države su sada pod pritiskom ne samo moralno već i prema međunarodnom pravu da provedu takozvane “mjere zaštite klime” globalističkih elita.
Oni koji prkose diktatima riskiraju međunarodni progon i vrtoglave zahtjeve za odštetu. Odluka se temelji na kontroverznom Pariškom sporazumu o klimi i Povelji UN-a.
Inicijativa za ove postupke došla je, ni manje ni više nego od otočne države Vanuatu, koja se predstavlja kao žrtva navodnog porasta razine mora. Uz podršku nevladine organizacije i 130 država, pitanje međunarodne pravne odgovornosti za zaštitu klime izneseno je pred Međunarodni sud pravde. Predsjedavajući sudac Yuji Iwasawa govorio je o “egzistencijalnoj prijetnji” koju predstavljaju klimatske promjene – narativ koji mediji i međunarodne organizacije godinama ponavljaju poput mantre. Pa ipak, na primjer, svi tropski otočni rajevi zapravo dobivaju kopnenu površinu unatoč promjenama razine mora . Svatko tko je pratio izvještavanje Epohe o klimi posljednjih nekoliko godina shvatit će zašto je svo ovo klimatsko ludilo samo farsa.
Suverenitet nacionalnih država se tako sustavno potkopava, dok neke sumnjive nevladine organizacije i nadnacionalni sudovi postupno preuzimaju sve više moći. Prijetnja tužbama za naknadu štete nije ništa manje od ucjene u ime klimatske diktature – poslovnog modela koji je odavno postao prevladavajući. U Njemačkoj i Nizozemskoj sudovi su već prisilili vlade da usklade svoje takozvane klimatske politike sa specifikacijama malih aktivističkih skupina. Parlamenti su tako obespravljeni, a volja naroda se namjerno ignorira.
Sve se to temelji na vrlo kontroverznoj teoriji da se Zemlja nalazi u navodnoj “klimatskoj krizi”. Izraz koji se, blago rečeno, koristi vrlo labavo, posebno zato što je Zemlja u prošlosti više puta doživjela velike klimatske promjene (ponekad čak i u znatno kraćim vremenskim razdobljima). Štoviše, naš se planet – s geološke perspektive – kreće prema klimatskom optimumu, koji će osigurati znatno bolje životne uvjete za floru i faunu.
Stalno poticanje klimatske panike od strane medija služi kao opravdanje za sve drastičnija zadiranja u građanske slobode građana. Zahtjevi za postupnim ukidanjem fosilnih goriva i preraspodjelom bogatstva (kako bi bogate zemlje mogle preraspodijeliti ogromne resurse siromašnim zemljama) provode se moralnim pritiskom i pravnim sredstvima. Pravi korisnici su razne globalističke međunarodne organizacije, nevladine organizacije i mala elita koja se bogati od nove ekonomije ludnice za klimom.
Svojim najnovijim mišljenjem, Međunarodni sud pravde u Haagu pokrenuo je novu razinu globalističkog paternalizma: Države će u budućnosti biti prisiljene slijediti klimatski alarmizam – inače se suočavaju s tužbama za odštetu.
Natisni