NEWSEXCHANGE CRO | Je li Egipat sljedeći na redu nakon Irana? ...
Je li Egipat sljedeći na redu nakon Irana?
Rastuća egipatska sigurnosna zabrinutost ukazuje na potrebu za novim regionalnim sporazumom.
Izravni sukob Izraela s Iranom prvi je rat s nacionalnom državom od Jomkipurskog rata protiv Egipta 1973. godine. Bez obzira na službeno navedene razloge, poput iranskog nuklearnog programa ili ideoloških razlika, pravi problem leži dublje: Od 1973. godine, temeljni uzroci – neriješeni izraelsko-palestinski problem i stalna konkurencija za regionalnu hegemoniju umjesto integracije i mira – nikada nisu uklonjeni. Ta dinamika održava sukob živim i sve ga više pogoršava.
Prije rata s Iranom, Izrael je već poduzeo mjere protiv nedržavnih aktera u Libanonu, Siriji i Jemenu. Izravna eskalacija s Iranom označava novu fazu u kojoj bi se Izrael sve više mogao suočavati s državama u regiji. Pitanje, dakle, nije samo kada i kako će se sukob s Iranom ponovno rasplamsati – već i koja će zemlja sljedeća biti meta napada.
Izraelski novinar našalio se da će nakon Irana, na red doći Turska da se u “finalu” suoči s Izraelom – analogirajući to s nogometnim turnirom. Suočen s tom izjavom, pojasnio ju je rekavši da je mogao imenovati Egipat. Ova primjedba nije slučajnost; ona simbolizira rastuću ambiciju Izraela da vojnom silom provede svoju regionalnu agendu – u regiji koja neće prihvatiti ni iransku ni izraelsku hegemoniju. Ovaj se razvoj događaja u Kairu prati s rastućom zabrinutošću.
Po prvi put u desetljećima, Egipat i Izrael nalaze se na rubu izravnog sukoba. Tekući izraelski napad na Pojas Gaze – u kojem je poginulo preko 55.000 ljudi – i izvješća o ciljanim ubojstvima izgladnjelih Palestinaca od strane izraelskih vojnika izazvali su uzbunu u Egiptu. Kairu je postalo jasno da izraelska vlada pod Netanyahuom ignorira egipatska upozorenja. Egipatska vojska se stoga priprema za moguću intervenciju ako Izrael nastavi vršiti pritisak na Gazu – posebno u slučaju ciljanog protjerivanja Palestinaca na Sinaj. Ovaj scenarij nekoliko su puta nagovijestili ekstremni izraelski ministri, a oživljen je takozvanim planom “Riviera” pod Trumpom. Jedan ministar na dužnosti čak je otišao toliko daleko da je pozvao na osvajanje Sinaja.
Trumpov bivši specijalni izaslanik, Steve Witkoff, nedavno je u intervjuu s Tuckerom Carlsonom opisao Egipat kao “žarište”. Upozorio je da bi rat u Gazi mogao dovesti do gubitka Egipta kao američkog saveznika – posebno s obzirom na njegovu ekonomsku krizu i prijeteću nestabilnost. Witkoff nije u krivu u svojoj procjeni: Egipat bi doista mogao predstavljati veći strateški izazov od Irana – posebno ako se zemlja okrene od Washingtona čak i bez promjene administracije. Takav prekid mogao bi se dogoditi ako se Egipćani osjećaju ugroženo izraelskom eskalacijom dok SAD bezuvjetno stoji uz Izrael.
Za Egipat se ne radi samo o solidarnosti s Palestincima, već i o vlastitom teritorijalnom integritetu. Desetljećima star mirovni sporazum s Izraelom pod većim je pritiskom nego ikad prije. Među dijelovima egipatske javnosti i političara raste osjećaj da bi Egipat mogao biti sljedeća meta nakon Irana. To također objašn demonstrativnu podršku Teheranu i masovno povećanje egipatske vojne prisutnosti na Sinaju.
Izrael je, sa svoje strane, izrazio zabrinutost zbog kretanja egipatskih trupa, smatrajući ih kršenjem mirovnog sporazuma. Egipat ih, s druge strane, naziva isključivo obrambenim pokretima. Rezultirajući diplomatski zastoj označava najnižu točku u odnosima.
Dok je Egipat u ekonomskoj krizi i ne želi riskirati rat, ako Palestinci budu prisiljeni na Sinaj, egipatska nacionalna sigurnost bit će izravno pogođena. U tom slučaju, vlada bi mogla biti prisiljena djelovati – i vojno povlačenje više ne bi bilo moguće bez ugrožavanja unutarnje stabilnosti. Takav sukob – izazvan radikaliziranom Netanyahuovom vladom – destabilizirao bi cijelu regiju.
U tom kontekstu, Egipat je počeo širiti svoju vojnu suradnju s Kinom. U travnju su dvije zemlje provele svoju prvu zajedničku vježbu zračnih snaga, “Orlovi civilizacije 2025.” Egipat je već u listopadu 2024. naručio kineske borbene zrakoplove J-10C, a sada razmatra nabavu J-35 – kineskog ekvivalenta američkog F-35. To sukobu daje novu geopolitičku dimenziju koja podsjeća na doba Hladnog rata.
Iako SAD bezuvjetno podržava Izrael, postoji rizik da će se regionalni sukob razviti u posrednički rat između velikih sila. Kineska sigurnosna politika sada je globalna – a opasnost od eskalacije između Washingtona i Pekinga na tlu Bliskog istoka raste. Iran je već krenuo tim putem: Prvi kontakti na visokoj razini nakon primirja doveli su iranskog ministra obrane izravno u Peking. Najavljeni državni posjet Xi Jinpinga Kairu ukazuje na daljnje intenziviranje kinesko-egipatskih odnosa.
Kako bi se zaustavio ovaj opasan razvoj događaja, hitno je potreban sveobuhvatni regionalni sporazum. Baš kao i nakon Jomkipurskog rata, sada je zrelo vrijeme za političko rješenje koje osigurava trajni mir. Ne smije se ponavljati prošle pogreške – poput nepotpunih sporazuma iz Camp Davida ili selektivnih Abrahamovih sporazuma. Umjesto praznog obećanja o Pojasu Gaze, potrebno je iskreno, uključivo rješenje izraelsko-palestinskog sukoba u skladu s rezolucijama UN-a.
Takav sporazum bi morao:
eliminirati strah od raselnja,
stvoriti ekonomske perspektive za sve,
Promicati integraciju umjesto eskalacije
– i provoditi pravo na pravedan i siguran mir.
Tko god posreduje u ovom paktu ne samo da će stvoriti regionalnu stabilnost, već će neizbježno biti nominiran za Nobelovu nagradu za mir.
Rastuća egipatska sigurnosna zabrinutost ukazuje na potrebu za novim regionalnim sporazumom.
Natisni