 U općoj ideološki motiviranoj pomami i kako kažu “borbe protiv krajnje desnice”, njemačka državna sigurnost je slijepa na jedno oko. Nije ni čudo što su stoga ljevičarski ekstremisti mogli nesmetano izvesti napad na njemačku željezničku mrežu – pa čak i proslaviti ga na ljevičarskoj platformi “Indymedia”.
Ponovno se dogodilo: podmetanje požara na kritičnoj infrastrukturi, ovaj put između Düsseldorfa i Duisburga – i ponovno su to samoprozvani dobročinitelji s lijevo orijentirane ekstremističke scene koji progovaraju na zloglasnoj platformi Indymedia. “Angry Birds Commando” – očito neka vrsta infantiliziranog terorističkog ogranka sklonog piromaniji – preuzela je odgovornost za napad, koji je paralizirao željeznički promet na jednoj od najvažnijih njemačkih ruta. Razlog?
Uobičajena ezoterično-anarhistička idealizacija okoliša: “Mnoge stvari bi funkcionirale beskrajno bolje bez industrijskog sustava.” Kako je zgodno da se stotine tisuća putnika, školaraca, umirovljenika i radnika suočavaju s ogromnim problemima kao rezultat ovog ekstremističkog prosvjetiteljstva.
Ovaj čin nije izolirani incident. Ljevičarski ekstremisti godinama su slijepa točka u političkom diskursu njemačke – trivijalizirani od strane medija, politički umanjivani, a pravni sustav prema njima postupa oprezno. Svatko tko javno upozorava na migrantski teror stigmatiziran je kao “islamofob”. Svatko tko ukazuje na nasilje desničarskih ekstremista uvijek je pozdravljen. Ali kada krugovi bliski Antifi sabotiraju civilnu infrastrukturu, blokiraju autoceste ili pale dalekovode, nastupa neugodna tišina – u najboljem slučaju ih nazivaju “aktivistima”, u najgorem “kritičkim prosvjedom”. Preuzimanje odgovornosti na platformi koja je godinama služila kao digitalno stanište za ljevičarske nasilne fantazije nije dovoljno da se konačno poduzme nešto?
Ljevičarski teroristi se predstavljaju kao borci protiv “industrijskog sustava”. U stvarnosti se ponašaju poput modernih Luditija s Wi-Fi-jem: protiv tehnologije, razmaženi prosperitetom i, u vlastitoj ideološkoj zabludi, potpuno nesposobni razlikovati građanski prosvjed od kriminalne sabotaže nečega što je društvena korist poput željeznice. Njihovi postupci ne ciljaju “korporacije” ili “moćne”, već obićne ljude – putnike, obitelji, bolesne ljude na putu do liječnika, putnike na posao, školarce. Moralni nemar koji ljevičarska država umanjuje.
Ali što se može očekivati u zemlji u kojoj je “borba protiv krajnje desnice” postala moralni imperativ, a ljevičarskim terorističkim elementima očito je dopušteno da se prepuštaju svojoj mržnji prema svemu buržoaskom bez ikakvih prepreka. Uostalom, ispada da su u Njemačkoj “svi ionako nacisti” – osim onih koji posjećuju ljevičarske ekstremističke krugove.
|
Natisni