|
| 11. 07. 2025 |
  |
Znanost od početka do danas
U idealnim uvjetima znanost je prostor slobodnog mišljenja, temeljitog istraživanja i otvorene provjere činjenica. Njena misija nije štititi postojeće uvjerenje, već stalno propitivati stvarnost i korigirati spoznaje u skladu s novim dokazima. Ipak, u suvremenom društvu, sve češće se susrećemo s paradoksom gdje pojedinci koji iznose logična, znanstveno utemeljena mišljenja – bivaju ignorirani, osporeni ili čak cenzurirani samo zato što dolaze izvan zatvorenog kruga autoriteta.
Ovaj fenomen zabrin ne samo zbog problema nepotrebne cenzure, već i zbog posljedica koje ima po društveni razvoj, povjerenje u znanost i pravo na slobodno izražavanje.
Znanost nije sistem vjere niti dogma
Znanost se po svojoj prirodi ne temelji na autoritetu osoba, nego na težini i dokazivosti argumenata. Pitanje “tko je nešto rekao” trebalo bi biti sekundarno u odnosu na pitanje “je li to istinito i dokazano”.
No često se događa upravo suprotno. Ako neka tvrdnja dolazi od sveučilišnog profesora ili iz zvanične institucije, prihvaća se kao istinita, čak i kada nedostaje objektivna podloga.
Suprotno, ako pojavi pristupi neovisni istraživač, liječnik u mirovini, stručnjak koji se ne uklapa u dominantni narativ, ili čak obična logična osoba koja se poziva na znanstvene studije i osobno iskustvo – njihovi zaključci se rutinski odbacuju, bez trezvene javne rasprave. Znanost u takvom okruženju gubi ključnu komponentu: samokritičnost.
Kada logika smeta – počinje cenzura
Sa sve većim utjecajem algoritama i kontrole nad digitalnim medijima, određene informacije bivaju sustavno potiskivane ili izložene diskreditaciji. Opravdanje za takve prakse često se nalazi u potrebi za suzbijanjem dezinformacija, što je načelno ispravno. Međutim, povremeno se pod tu kategoriju svrstavaju i potpuno legitimne, stručno argumentirane tvrdnje koje tek ne odgovaraju prevailing narativu.
Primjeri toga prisutni su u brojnim područjima: od prehrane i medicine, preko epidemiologije i psihologije, do klimatskih promjena i gospodarstva. Iako pojedine izjave možda dolaze izvan znanstvenih institucija, nisu nužno netočne. Dapače, često su rezultat profesionalnog iskustva, zdravog razuma i neovisnog istraživanja.
Na taj način, umjesto da se znanstveni napredak temelji na otvorenoj razmjeni podataka i korektivnim argumentima, on se počinje odvijati unutar zatvorenog sustava u kojem je teško osporiti autoritet bez etiketiranja, diskreditacije ili digitalne šutnje.
Argumenti, a ne titule
Društveni problem nastaje kada vrijednost izgovorene riječi više ne ovisi o njezinoj točnosti, nego o položaju osobe koja ju je izgovorila. Ako samo titule jamče vjerodostojnost, znanost postaje zatvoren krug moći, umjesto zajedničkog prostora razmjene znanja i iskustava.
Još je veći problem kada počnu dominirati financijski i politički interesi. Tada institucije počinju štititi same sebe i svoje statusno-ideološke pozicije, umjesto da štite tragatelje za istinom, bez obzira tko su oni.
Ovakav sustav stvara nepovjerenje u institucije, što povećava podložnost ekstremnim idejama, paralelnim narativima ili radikalnim teorijama koje počinju cvjetati upravo zato što se vjerodostojna rasprava potiskuje.
Što društvo u tome gubi?
Gubi povjerenje. Gubi otvorenost. Gubi znanstvenu srž. Najveći gubitak je pasivizacija javnosti. Kada obični ljudi shvate da njihova pitanja nisu dobrodošla, da njihova iskustva nisu priznata, a njihova razmišljanja nevidljiva – povlače se iz javne sfere. Ili postaju skeptični, ali bez oruđa da tu skepsu izraze na konstruktivan način.
Na taj način ubija se kritičko mišljenje. Umjesto društva znanja, tonemo u društvo tišine.
Znanost i logika moraju biti saveznici
Zrela znanstvena kultura ne zastrašuje mišljenje, ne isključuje sumnju i ne omalovažava pitanja. Za istinsku znanost, svaki pokušaj razumijevanja svijeta – neovisno dolazi li iz laboratorija, učionice, bolnice ili svakodnevnog života – vrijedan je početne pozornosti. Ne mora biti točan, ali ne smije biti zabranjen.
Znanost i logično razmišljanje ne isključuju se. Suprotno, nadopunjuju se. Prva istražuje i mjeri, a drugo promatra i kritički vrednuje. Njihova suradnja čini društvo otpornijim, a znanje dostupnijim.
Zaključno
Ako istina više nije ono što se može dokazati, nego ono što je odobreno, tada znanost prestaje biti alat traženja istine i postaje instrument kontrole.
Pitanja pojedinaca, logički zaključci i iskustvena promišljanja ne bi smjela biti prešućena samo zato što ne dolaze s “pravog mjesta”. Povijest znanosti prepuna je primjera ljudi koji su izvan sustava promijenili tijek čovječanstva zato što su imali hrabrost postavljati pitanja koja nitko drugi nije htio postaviti.
U vremenu kada je informacija svuda, a mudrost rijetka, zadatak ozbiljne i odgovorne znanosti nije zatvaranje vrata raspravi, nego njezino otvaranje.
Jer samo otvorena znanost može biti istinski vjerodostojna.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 11. 07. 2025 
140 ogleda, 
0 komentara
