U ozbiljnom svjedočanstvu o brzini kojom su pro-izraelske organizacije sa sjedištem u SAD-u, uključujući nekoliko vodećih židovskih zagovorničkih skupina, nastojale iskoristiti 7. listopada za vlastite ciljeve, dva i pol tjedna nakon što su palestinski borci prešli zloglasne apartheidske zidove Gaze, republikanski zakonodavac Mike Lawler predložio je zakon H.R. 6090, također poznat kao “Zakon o svijesti o antisemitizmu” (Antisemitism Awareness Act).

Lawler je značajan primatelj sredstava izraelskog lobija, utjecajna grupa za pritisak AIPAC dala mu je 392.669 dolara samo u 2023. i 2024. godini, što ga čini daleko njegovim najvećim donatorom. Njegov prijedlog zakona zahtijevao bi da Ministarstvo obrazovanja uzme u obzir vrlo kontroverznu operativnu definiciju antisemitizma Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA) (koja, prema kritičarima, izjednačava kritiku Izraela s antisemitizmom) kako bi utvrdilo jesu li slučajevi uznemiravanja motivirani antisemitizmom, podižući strah da krši odredbe naslova VI. Zakona o građanskim pravima iz 1964.

Prema svojim zagovornicima, ovaj zakon “zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, boje kože i nacionalnog podrijetla u programima i aktivnostima koji primaju saveznu financijsku pomoć”, uključujući koledže i sveučilišta. Zakon H.R. 6090 otvoreno podržavaju gotovo sve utjecajne pro-izraelske organizacije, uključujući ADL.

Definiciju IHRA-e osudili su mnogi, uključujući odvjetnika Kennetha Sterna, koji je doprinio njezinom nacrtu, zbog lažnog spajanja legitimne kritike Izraela i antisemitizma. ACLU upozorava da prijedlog zakona H.R. 6090 jasno nosi rizik da će američke obrazovne ustanove “ograničiti slobodu govora studentima i profesorima koji kritiziraju izraelsku vladu i njezine vojne operacije”, iz straha od “gubitka saveznog financiranja”.

Dugogodišnji američki zakon već zabranjuje antisemitsku diskriminaciju i uznemiravanje od strane subjekata koje financira savezna vlada, čineći predloženo zakonodavstvo potpuno nepotrebnim.

Unatoč očitim i vrlo ozbiljnim prijetnjama koje ovaj prijedlog zakona predstavlja za temeljne slobode, i unatoč oštroj kritici od strane važnih židovskih skupina (poput J Streeta i Jewish Voice for Peace), o njemu gotovo da nije bilo izvještavanja u velikim medijima. Kongres ga je ipak podržao ogromnom većinom, s 320 glasova za i 91 protiv.

Senatori, međutim, nisu razmotrili prijedlog zakona, što je potaknulo kongresmena Josha Gottheimer, koji je primio 797.189 dolara od AIPAC-a u 2023. i 2024. godini, da ga ponovno predstavi u veljači. U međuvremenu, američki zakonodavci ponovno su poduzeli vrlo zabrinjući korak u korist Izraela.

Dana 28. studenog 2023., kongresmen David Kustoff, još jedan primatelj sredstava AIPAC-a, predstavio je rezoluciju u Zastupničkom domu “kojom se snažno osuđuje i denuncira drastičan porast antisemitizma” u SAD-u i “diljem svijeta” od 7. listopada. Citirajući definiciju antisemitizma IHRA-e, ova rezolucija označila je popularne slogane solidarnosti s Palestinom zaštićene Prvim amandmanom “Od rijeke do mora”, “Palestina će biti slobodna” i “Gaza će pobijediti” kao genocidne te tvrdila da je bdjenje sa svijećama održano tog mjeseca u Nacionalnom demokratskom odboru ugrozilo živote.

U zaključku, pozvala je Kongres da “jasno i čvrsto izjavi da je anticionizam antisemitizam”, što je on i učinio pretjerano. Ukupno 311 zakonodavaca glasovalo je za rezoluciju, a samo 14 protiv.

Niko House, medijska ličnost i aktivist specijaliziran za građanska prava i antiimperijalističke teme, smatra da su ovi napori očajnički pokušaji opravdavanja pravnih mjera koje prijete građanskim slobodama i koje bi bile nezamislive da je neka druga zemlja na meti, uključujući i same Sjedinjene Države.

“Ako budu usvojeni, ovi zakoni dat će vlastima diskrecijsko pravo da progone svakoga tko skreće pozornost na nezapamćene razine diskriminacije koju Palestinci doživlju danas, i to već više od 75 godina”, rekao je House za MintPress. On izražava posebno oštar prezir prema prijedlogu zakona H.R. 6090:

“Kao crni muškarac, smatram duboko uvredljivim da Kongres iskorištava zakon o građanskim pravima kako bi ušutkao, pa čak i kriminalizirao, pro-palestinske stavove. Bilo da se radi o segregaciji, slobodi pohađanja obrazovne ustanove po izboru ili obavljanju zanimanja po izboru, ili jednakom i nediskriminirajućem pristupu infrastrukturi i osnovnim sredstvima za život poput hrane i vode, Palestinci pate od samog stvaranja Izraela od istih onih oblika diskriminacije koje je zakon bio namijenjen suzbiti. A genocid u Gazi samo je pogoršao situaciju.”

Ciljanje kritičara

Ovaj cinični pravni rat u korist Izraela dugogodišnja je tradicija u modernoj američkoj politici. Godine 1977. usvojena su dva amandmana na Zakon o upravljanju izvozom i američki porezni zakonik. Teoretski, zabranjivali su američkim građanima i tvrtkama da se usklade s inozemnim bojkotima protiv bilo koje zemlje koja se smatra “saveznicom” Washingtona. U stvarnosti, bili su posebno usmjereni na suzbijanje dugogodišnjeg embarga Arapske lige na Izrael. Većina američkih saveznika usvojila je ovu zabranu, što je u nekim slučajevima ironično rezultiralo štetom za njihove odnose s Izraelom.

Zatim je 1987. godine Ronald Reagan označio Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) – tada gotovo univerzalno priznatu kao legitimnog predstavnika palestinskog naroda – kao terorističku organizaciju, ali je sljedeće godine proglasio izuzeće koje je dopuštalo “kontakte” između dužnosnika Bijele kuće i skupine.

Ovaj kompromis prisilio je Organizaciju da zatvori svoj ured u Washingtonu i prekine većinu svojih službenih diplomatskih inicijativa i prikupljanja sredstava, ali je omogućio američkim vlastima da nastave dijalog s njezinim čelnicima bez pravnih posljedica.

Još jedna inicijativa američkog Kongresa nakon 7. listopada također odjekuje ovim zlokobnim razdobljem povijesti. Dana 12. prosinca 2023., Mariannette Miller-Meeks, vatrena pro-izraelska kongresnica koja je primila znatne iznose od izraelskog lobija dok je supokroviteljica i glasala za višestruke pro-izraelske mjere koje, prema kritičarima, guše prava Palestinaca i krše Prvi amandman, predložila je zakon H.R. 6578. Predviđa osnivanje “Povjerenstva za proučavanje antisemitskih činova” u SAD-u.

Odredbe ovog zakona isključivo se odnose na “antisemitizam” u kontekstu kritiziranja izraelskih akcija u Gazi nakon 7. listopada. Prateće priopćenje za javnost jasno pokazuje da su aktivisti solidarni s Palestinom ciljane osobe, osobito studenti na koledžima i sveučilištima. Pod njegovim pokroviteljstvom, bila bi pokrenuta službena kongresna istraga o protivljenju Izraelu među američkim građanima i organizacijama, a svakom svjedoku pozvanom da svjedoči bilo bi onemogućeno pozivanje na ustavno pravo na šutnju tijekom ispitivanja.

Lara Friedman, predsjednica Middle East Foruma for Peace, osudila je ovaj prijedlog kao zlonamjerni pokušaj uspostavljanja modernog ekvivalenta zloglasnom Odboru za protuameričke aktivnosti (koji je istraživao navodne podržavatelje komunizma tijekom Hladnog rata). Odbor je osnovao senator Joe McCarthy 1938. godine i istraživao je politička stajališta privatnih građana, državnih službenika te javnih i vladinih organizacija. Taj proces uništio je nebrojene karijere i živote. Friedman optužuje zakon H. R. 6578 da želi učiniti isto, “ali ovog puta ciljajući na kritičare Izraela”.

Remetilačke politike

Bilo bi pogrešno smatrati ovaj val represivnih zakona jedinstvenim ili izoliranim fenomenom svojstvenim SAD-u, ili samo posljedicom genocida u Gazi. Nakon 7. listopada, njemačke vlasti, koje godinama tiho podržavaju ilegalni program nuklearnog naoružanja Izraela, pokrenule su dosad neviđenu represiju protiv aktivista i skupina solidarnih s Palestinom. Ova represija uključivala je brutalne napade na prosvjednike svih dobi i spolova, osuđivanje ljudi zbog uzvikivanja pro-palestinskih slogana pred općinskim i regionalnim sudovima te ograničenja upotrebe stranih jezika na javnim okupljanjima.

Njemačke općinske i regionalne vlasti zabranile su ili razmatraju zabraniti prikazivanje crvenih trokuta (simbol koji su usvojili neki borci palestinskog otpora). Od lipnja 2024. kandidati za njemačko državljanstvo moraju položiti test o svom znanju o židovstvu i židovskom životu. Također moraju izjaviti svoju podršku pravu Izraela na postojanje kako bi dokazali svoju privrženost “njemačkim vrijednostima”. Pravni stručnjaci i zagovornici ljudskih prava žestoko su osporili ovaj uvjet političkog pristajanja uz stranu državu kao uvjet za dobivanje državljanstva.

Ovaj val pravne represije ne ograničava se na Njemačku. S druge strane La Manchea, britanske vlasti također su pojačale represiju protiv neistomišljenika. U veljači 2024. tri osobe osuđene su za terorizam u Velikoj Britaniji nakon što su prikazale slike paraglajdera na prosvjedu solidarnosti s Palestinom, na kontroverznoj osnovi da to predstavlja “veličanje postupaka” Hamasa. Od tada, nekoliko britanskih pro-palestinskih aktivista i novinara uhićeno je, pretraženo i proganjano zbog “podrške” Hamasu. U prosincu 2024. UN je upozorio na “nejasno i preširoko” antiterorističko zakonodavstvo Londona.

Ovi zakoni ne definiraju pojam “podrška”, što, prema UN-u, stvara rizik da će neistomišljenici, koje se ne može vjerodostojno optužiti da odobravaju “nasilne terorističke činove” zabranjenih skupina, uključujući njihove političke struje, biti uhvaćeni u zakonodavnu mrežu. Ne obeshrabrene, vlasti su samo pojačale svoje uznemiravanje glasova solidarnih s Palestinom.

Naila Kauser, aktivistica koju traži protuterorističa policija Londona zbog navodnih pro-palestinskih iz na društvenim mrežama, izjavljuje za MintPress News:

“Napadi na aktiviste i novinare koji se izjašnju protiv genocida u Palestini mogu se opisati samo kao zloupotreba prava u službi fašizma. Upravo britanska država krši nekoliko međunarodnih zakona, uključujući Konvenciju o genocidu, nastavljajući podržavati Izrael dijeljenjem obavještajnih podataka, trgovinom oružjem i diplomatskom zaštitom izraelskih ratnih zločinaca, kao što smo nedavno vidjeli s ne tako tajnim posjetom izraelskog ministra vanjskih poslova Londonu. Stavljanjem u nemilost onih koji se bore protiv okupacije, Britanija također narušava njihovo međunarodno priznato zakonsko pravo na otpor.”

Asa Winstanley, urednik Electronic Intifade, čiji je dom u Londonu pretražen i digitalni uređaji zaplijenjeni od strane protuterorističke policije u zoru u listopadu 2024., sugerira za MintPress News da je usvajanje pogrešne definicije antisemitizma IHRA-e od strane britanske vlade u prosincu 2016. možda igralo ulogu u valu represije protiv “legitimnog neslaganja, prosvjeda i političkog djelovanja” protiv zločina koje je počinila izraelska država. On tvrdi da ova kontroverzna definicija, na koju su navodno utjecale izraelske obavještajne službe, “ni na koji način ne štiti Židove niti bilo koga drugog – njezin primarni cilj je kriminalizirati Palestince i njihove podržavatelje”.

Winstanley navodi upečatljiv primjer londonskog općinskog vijeća koje je 2019. godine koristilo definiciju antisemitizma IHRA-e da zabrani lokalnoj pro-palestinskoj biciklističkoj vožnji, koja je nastojala prikupiti sredstva za kupnju sportske opreme djeci u Gazi, da prolazi kroz njihove parkove.

“Ovo nije bila izravna akcija, nije imala nikakve veze sa židovskim narodom, nije bilo diskriminacije, bila je to čista solidarnost, i čak je i to službeno ocijenjeno kao protivno definiciji IHRA-e”, dodao je Winstanley.

Moralni autoritet

U lipnju 2023., zakonski prijedlog zvučnog naslova “Zakon o ekonomskoj aktivnosti javnih tijela (prekomorske stvari)” (Economic Activity of Public Bodies (Overseas Matters) Bill) predstavljen je britanskom parlamentu. Njegov cilj je zabraniti bilo kojem javnom tijelu da vrši investicije i javnu nabavu “na način koji izražava političko ili moralno neodobravanje strane države”.

Priopćenje za javnost koje je pratilo prijedlog zakona jasno je preciziralo da je eksplicitni cilj zakonodavstva zaštita “poduzeća i organizacija” povezanih s Izraelom.

Michael Gove, ministar koji je predstavio prijedlog zakona, izjavio je o akcijama koje je poduzeo BDS:

“Ove kampanje ne samo da potkopavaju vanjsku politiku Ujedinjenog Kraljevstva, već dovode i do antisemitske retorike i užasnog zlostavljanja. Zato smo poduzeli ovaj radikalan korak kako bismo jednom zauvijek zaustavili ove remetilačke politike.”

Broj obuhvaćenih organizacija je kolosalan, od lokalnih vijeća do sveučilišta, a implikacije su ozbiljne na svim razinama. Institucije mogu biti podvrgnute istrazi isključivo po nahođenju vladinih dužnosnika i suočiti se s vrlo teškim novčanim kaznama u slučaju povrede. Tijekom 1980-ih, kada je britanska vlada odbijala sankcionirati ili osuditi Južnu Afriku, isti subjekti na koje cilja ovo zakonodavstvo bojkotirali su apartheid državu. Da je novi zakon bio na snazi tada, te aktivnosti bile bi potpuno ilegalne.

Da stvar bude još gora, anti-BDS zakon krši nekoliko rezolucija UN-a i proturječi izma same britanske vlade. Službeni stav Londona već desetljećima je da su izraelske naseobine “ilegalne prema međunarodnom pravu, predstavljaju prepreku miru i prijete rješenju s dvije države u izraelsko-palestinskom sukobu”.

Kao takve, vlasti aktivno obeshrabruju britanski privatni sektor da posluje u toj zemlji. Ipak, javna tijela sada bi mogla biti zakonski spriječena da slijede ovo načelo.

Međutim, ostaje potencijalni pravni put otpora. Kako je MintPress News već izvijestio, brojni pravni presedani ukazuju da zemlje potpisnice Konvencije o genocidu, poput Velike Britanije, moraju “koristiti sva razumno dostupna sredstva” da spriječe genocid. Štoviše, nastavak pružanja pomoći ili asistencije državi koja vrši genocid predstavlja kršenje članka I. Konvencije. Ova odredba mogla bi pružiti pravnu zaštitu protiv novog anti-BDS zakona Londona.

Kako zaključuje aktivistica Naila Kauser, koja je i sama meta posljednjih mjera Londona:

“Zakoni koji štite genocid nemaju legitimitet, a države koje ih provode i omogućuju genocid nemaju moralni autoritet. Žele nas ušutkati, ali moramo nastaviti odupirati se ovim napadima, kao i genocidu u tijeku, svim sredstvima koja su nam na raspolaganju dok Palestina ne bude oslobođena.”

Autor: Kit Klarenberg