U dvorani Georgijevski održana je ceremonija potpisivanja sporazuma o prijemu u Rusiju, Donjecke Narodne Republike, Luganske Narodne Republike, Zaporoške oblasti i Hersonske oblasti te formiranja novih subjekata Ruske Federacije.

Vladimir Putin: Poštovani građani Rusije, građani Donjecke i Luganske Narodne Republike, stanovnici Zaporoške i Hersonske oblasti, poslanici Državne Dume i senatori Ruske Federacije!

Znate, referendumi su održani u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, Zaporožju i Hersonskoj oblasti. Njihovi rezultati su sumirani, rezultati su poznati. Ljudi su napravili svoj izbor, jasan izbor.

Danas potpisujemo sporazume o prijemu Donjecke Narodne Republike, Luganske Narodne Republike, Zaporoške oblasti i Hersonske oblasti u sastav Rusije. Siguran sam da će Savezna skupština podržati ustavne zakone o usvajanju i formiranju u Rusiji četiri nova regiona, četiri nova subjekta Ruske Federacije, jer je to volja miliona ljudi.

I to je, naravno, njihovo pravo, njihovo neotuđivo pravo, koje je sadržano u prvom članu Povelje UN-a, koji direktno govori o principu jednakih prava i samoopredjeljenja naroda.

Ponavljam: to je neotuđivo pravo ljudi, zasnovano je na istorijskom jedinstvu, u ime kojeg su pobeđivale generacije naših predaka, onih koji su od postanka Drevne Rusije vekovima stvarali i branili Rusiju. Ovde, u Novorosiji, ratovali su Rumjancev, Suvorov i Ušakov, Katarina II i Potemkin su osnovali nove gradove. Ovdje su naši djedovi i pradjedovi stradali tokom Velikog Domovinskog rata.

Uvijek ćemo se sjećati heroja „ruskog proljeća“, onih koji se nisu pomirili sa neonacističkim pučem u Ukrajini 2014., svih onih koji su poginuli za pravo da govore svojim maternjim jezikom, čuvaju svoju kulturu, tradiciju, vjere, za pravo na život. To su ratnici Donbasa, mučenici “Odeskog Hatinja”, žrtve neljudskih terorističkih napada koje je izveo režim u Kijevu. To su dobrovoljci i milicije, to su civili, djeca, žene, starci, Rusi, Ukrajinci, ljudi raznih nacionalnosti. Ovo je pravi narodni vođa Donjecka Aleksandar Zaharčenko, to su vojni komandanti Arsen Pavlov i Vladimir Žoga, Olga Kočura i Aleksej Mozgovoj, ovo je tužilac Luganske republike Sergej Gorenko. Ovo je padobranac Nurmagomed Gadžimagomedov i svi naši vojnici i oficiri koji su poginuli smrću hrabrih tokom specijalne vojne operacije. Oni su heroji.

Heroji Velike Rusije. I molim vas da minutom šutnje počastite njihovu uspomenu.

(Trenutak tišine.)

Hvala.

Iza izbora miliona stanovnika Donjecke i Luganske Narodne Republike, Zaporoške i Hersonske oblasti stoji naša zajednička sudbina i hiljadugodišnja istorija. Ljudi su ovu duhovnu vezu prenijeli na svoju djecu i unuke. Uprkos svim iskušenjima, kroz godine su nosili ljubav prema Rusiji. I niko ne može uništiti to osećanje u nama. Zato su i starije generacije i mladi, oni koji su rođeni nakon tragedije raspada Sovjetskog Saveza, glasali za naše jedinstvo, za našu zajedničku budućnost.

Godine 1991. u Beloveškoj pušči, ne pitajući za volju običnih građana, predstavnici tadašnje partijske elite odlučili su da sruše SSSR, a ljudi su se odjednom našli odsječeni od svoje domovine. To je rasparčalo, raskomadalo našu narodnu zajednicu, pretvorilo se u nacionalnu katastrofu. Kao što su nekada nakon revolucije granice sindikalnih republika bile presečene iza kulisa, tako su poslednji lideri Sovjetskog Saveza, suprotno direktnom izrazu volje većine naroda na referendumu 1991. godine, uništili našu veliku državu.

Priznajem da nisu ni shvatili u potpunosti šta rade i do kakvih bi to posljedica na kraju neminovno dovelo. Ali to više nije važno. Nema Sovjetskog Saveza, prošlost se ne može vratiti. Da, i Rusiji to danas više nije potrebno, mi tome ne težimo. Ali nema ništa jače od odlučnosti miliona ljudi koji se svojom kulturom, vjerom, tradicijom, jezikom smatraju dijelom Rusije, čiji su preci vijekovima živjeli u jednoj državi. Nema ništa jače od odlučnosti ovih ljudi da se vrate svojoj istinskoj, istorijskoj Otadžbini.

Dugih osam godina ljudi u Donbasu su bili izloženi genocidu, granatiranju i blokadi, a u Hersonu i Zaporožju pokušavali su zločinački gajiti mržnju prema Rusiji, prema svemu što je rusko. Sada, već tokom referenduma, režim u Kijevu je pretio nasiljem, smrću učiteljicama, ženama koje su radile u izbornim komisijama, represijama zastrašivao milione ljudi koji su došli da izraze svoju volju. Ali neslomljeni ljudi Donbasa, Zaporožja i Hersona su rekli svoje.

Želim da me čuju kijevske vlasti i njihovi pravi gospodari na Zapadu, kako bi svi zapamtili ovo: ljudi koji žive u Lugansku i Donjecku, Hersonu i Zaporožju zauvek postaju naši građani.

Pozivamo režim u Kijevu da odmah prekine vatru, sva neprijateljstva, rat koji je pokrenuo 2014. godine i vrati se za pregovarački sto. Spremni smo za to, rečeno je više puta. Ali nećemo raspravljati o izboru naroda u Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu, on je napravljen, Rusija ga neće izdati.I današnje vlasti u Kijevu treba da se odnose prema slobodnoj volji naroda s poštovanjem, i ni prema čemu drugom. Ovo je jedini put do mira.

Zaštitit ćemo našu zemlju svim snagama i sredstvima koja su nam na raspolaganju i učinit ćemo sve da osiguramo siguran život naših ljudi. To je velika oslobodilačka misija našeg naroda.

Definitivno ćemo obnoviti uništene gradove i naselja, stambene objekte, škole, bolnice, pozorišta i muzeje, obnoviti i razviti industrijska preduzeća, fabrike, infrastrukturu, socijalno osiguranje, penzione, zdravstvene i obrazovne sisteme.

Naravno, radićemo na poboljšanju nivoa bezbednosti. Zajedno ćemo se pobrinuti da građani u novim regionima osete podršku čitavog naroda Rusije, cele zemlje, svih republika, svih teritorija i regiona naše ogromne Otadžbine.

Dragi prijatelji, kolege!

Danas želim da se obratim vojnicima i oficirima koji učestvuju u specijalnoj vojnoj operaciji, vojnicima Donbasa i Novorosije, onima koji nakon ukaza o delimičnoj mobilizaciji stupaju u redove Oružanih snaga, ispunjući svoju patriotsku dužnost, koji, na poziv srca dođite u vojnu registraciju i kancelariju. Želeo bih da se obratim njihovim roditeljima, ženama i deci, da im kažem za šta se naš narod bori, koji nam se neprijatelj suprotstavlja, koji baca svet u nove ratove i krize, izvlačeći svoj krvavi profit iz ove tragedije.

Naši sunarodnici, naša braća i sestre u Ukrajini – rodnom dijelu našeg ujedinjenog naroda – vidjeli su svojim očima šta vladajući krugovi takozvanog Zapada spremaju cijelom čovječanstvu. Ovdje su, zapravo, samo skinuli maske, pokazali svoju pravu unutrašnjost.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Zapad je odlučio da ćemo svijet, svi mi, zauvijek morati da trpimo njegove diktate. Tada, 1991. godine, Zapad je očekivao da se Rusija neće oporaviti od ovakvih šokova i da će se sama raspasti. Da, zamalo se dogodilo – sećamo se 90-ih, strašnih 90-ih, gladnih, hladnih i beznadežnih. Ali Rusija je odoljela, oživjela, ojačala, ponovo zauzela mjesto koje joj pripada u svijetu.

Istovremeno, Zapad je sve ovo vrijeme tražio i nastavlja da traži novu šansu da nas udari, oslabi i uništi Rusiju o kojoj su oduvijek sanjali, pocijepaju našu državu, suprotstave narode, osude ih na siromaštvo i izumiranje. Jednostavno ih proganja činjenica da na svijetu postoji tako velika, ogromna država sa svojom teritorijom, prirodnim bogatstvom, resursima, sa narodom koji ne zna i nikada neće živjeti po tuđim naredbama.

Zapad je spreman da pregazi sve kako bi sačuvao neokolonijalni sistem koji mu dozvol da parazitira, zapravo, da pljačka svet na račun moći dolara i tehnološkog diktata, da ubire pravi danak od čovečanstva, da izvuče glavni izvor nezasluženog prosperiteta, rentu hegemona. Održavanje ove rente njihov je ključni, istinski i apsolutno sebični motiv. Zato im je potpuna desuverenizacija u interesu. Otuda njihova agresija prema nezavisnim državama, prema tradicionalnim vrijednostima i izvornim kulturama, pokušaji potkopavanja međunarodnih i integracionih procesa van njihove kontrole, novih svjetskih valuta i centara tehnološkog razvoja. Za njih je ključno da sve zemlje predaju svoj suverenitet Sjedinjenim Državama.

Vladajuće elite nekih država dobrovoljno pristaju na to, dobrovoljno pristaju da postanu vazali; drugi su podmićeni, zastrašeni. A ako ne uspije, uništavaju cijele države, ostavljajući za sobom humanitarne katastrofe, katastrofe, ruševine, milione razorenih, pokvarenih ljudskih sudbina, terorističke enklave, zone socijalne katastrofe, protektorate, kolonije i polukolonije. Nije ih briga sve dok imaju vlastitu korist.

Želim još jednom da naglasim: upravo u pohlepi, u nameri da sačuva svoju neograničenu moć, postoje pravi razlozi za hibridni rat koji „kolektivni Zapad“ vodi protiv Rusije. Ne žele nam slobodu, ali žele da nas vide kao koloniju. Ne žele ravnopravnu saradnju, već pljačku. Ne žele da nas vide kao slobodno društvo, već kao gomilu bezdušnih robova.

Za njih je direktna prijetnja naša misao i filozofija, pa zadiru u naše filozofe. Naša kultura i umjetnost su im opasnost, pa ih pokušavaju zabraniti. Naš razvoj i prosperitet im je također prijetnja – konkurencija raste. Njima Rusija uopšte ne treba, nama je potrebna.

Želim da vas podsjetim da su tvrdnje o svjetskoj dominaciji u prošlosti više puta razbijene hrabrošću i otpornošću našeg naroda. Rusija će uvek biti Rusija. Nastavićemo da branimo i naše vrednosti i našu domovinu.

Zapad računa na nekažnjivost, na izvlačenje svega. U stvari, do sada se sve izvuklo. Sporazumi iz oblasti strateške bezbednosti idu u korpu za otpatke; sporazumi postignuti na najvišem političkom nivou proglašavaju se lažnim; čvrsta obećanja da se NATO neće širiti na istok, čim su ih naši bivši lideri kupili, pretvorila su se u prljavu prevaru; sporazumi o protivraketnoj odbrani i projektilima srednjeg i kraćeg dometa jednostrano su razbijeni pod izmišljenim izgovorima.

Sve što čujemo sa svih strana je da se Zapad zalaže za red zasnovan na pravilima. Odakle su došli? Ko je uopšte video ova pravila? Ko se složio? Čujte, ovo je samo neka glupost, čista obmana, dvostruki ili već trostruki standardi! Samo je dizajniran za budale.

Rusija je velika milenijumska sila, zemlja-civilizacija i neće živjeti po tako namještenim, lažnim pravilima.

To je tzv. Zapad koji je pogazio princip nepovredivosti granica, a sada po svom nahođenju odlučuje ko ima pravo na samoopredeljenje, a ko ne, ko ga nije dostojan. Zašto su tako odlučili, ko im je dao takvo pravo nije jasno. Za sebe.

Zato izbor ljudi na Krimu, u Sevastopolju, u Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu izaziva divlji gnev kod njih. Ovaj Zapad nema moralno pravo da to ocenjuje, čak ni da muca o slobodi demokratije. Ne, i nikada nije bio!

Zapadne elite poriču ne samo nacionalni suverenitet i međunarodno pravo. Njihova hegemonija ima izražen karakter totalitarizma, despotizma i aparthejda. Drsko dijele svijet na svoje vazale, na takozvane civilizovane zemlje i na sve ostale, koje bi, po planu današnjih zapadnih rasista, trebalo dodati na listu varvara i divljaka. Lažne etikete – “odmetnička zemlja”, “autoritarni režim” – već su spremne, stigmatiziraju čitave narode i države i u tome nema ničeg novog. U tome nema ničeg novog: zapadne elite su ono što su bile i ostale su – kolonijalističke. Oni diskriminiraju, dijele narode na prve i druge razrede.

Takav politički nacionalizam i rasizam nikada nismo prihvatili i nećemo prihvatiti. A šta je, ako ne rasizam, rusofobija, koja se sada širi po cijelom svijetu? Šta je, ako ne rasizam, nepokolebljivo uvjerenje Zapada da je njegova civilizacijska, neoliberalna kultura neosporan model za cijeli svijet? “Ko nije s nama, protiv nas je.” Čak i zvuči čudno.

Čak i pokajanje za sopstvene istorijske zločine zapadne elite prebacuju na sve druge, zahtevajući i građane svojih zemalja i druge narode da priznaju ono sa čime nemaju nikakve veze, na primer, za period kolonijalizma. osvajanja.

Vrijedi podsjetiti Zapad da je svoju kolonijalnu politiku započeo još u srednjem vijeku, a potom je uslijedio globalna trgovina robljem, genocid nad indijanskim plemenima u Americi, pljačka Indije, Afrike, ratovi Engleske i Francuske protiv Kine, zbog čega je bila prisiljena otvoriti svoje luke za trgovinu opijumom. Ono što su radili je da su čitave narode drogirali, namjerno istrijebili čitave etničke grupe zarad zemlje i resursa, organizirali pravi lov na ljude poput životinja. To je protivno samoj prirodi čovjeka, istini, slobodi i pravdi.

A mi – ponosni smo što je u 20. stoljeću upravo naša zemlja predvodila antikolonijalni pokret, koji je mnogim narodima svijeta otvorio mogućnosti za razvoj u cilju smanjenja siromaštva i nejednakosti, prevladavanja gladi i bolesti.

Ističem da je jedan od razloga vekovne rusofobije, neskrivene zlobe ovih zapadnih elita prema Rusiji upravo taj što nismo dali da nas opljačkaju u periodu kolonijalnih osvajanja, terali smo Evropljane da trguju na obostranu korist . To je postignuto stvaranjem snažne centralizirane države u Rusiji, koja se razvijala i jačala na velikim moralnim vrijednostima pravoslavlja, islama, judaizma i budizma, na ruskoj kulturi i ruskoj riječi otvorenoj za sve.

Poznato je da su se u više navrata pravili planovi za intervencije u Rusiji, pokušavali su iskoristiti Smutno vrijeme početkom 17. vijeka, a period prevrata nakon 1917. godine je propao. Zapad je ipak uspeo da prigrabi bogatstvo Rusije krajem 20. veka, kada je država uništena. Tada su nas nazivali i prijateljima i partnerima, ali su nas zapravo tretirali kao koloniju – bilioni dolara su izvučeni iz zemlje pod raznim šemama. Svi se sećamo svega, ništa nismo zaboravili.

I ovih dana, ljudi u Donjecku i Lugansku, u Hersonu i Zaporožju su se izjasnili za obnovu našeg istorijskog jedinstva. Hvala ti! (Aplauz.)

Zapadne zemlje vekovima ponavljaju da donose slobodu i demokratiju drugim narodima. Sve je upravo suprotno: umjesto demokratije – potiskivanje i eksploatacija; umjesto slobode – poroblnje i nasilje. Cijeli unipolarni svjetski poredak je inherentno antidemokratski i neslobodan, lažan je i licemjeran naslijeđe.

Sjedinjene Države su jedina zemlja na svijetu koja je dva puta upotrijebila nuklearno oružje, uništivši japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Usput, napravili su presedan.

Da podsjetim i da su Sjedinjene Države zajedno sa Britancima tokom Drugog svjetskog rata bez vojne potrebe pretvorile Drezden, Hamburg, Keln i mnoge druge njemačke gradove u ruševine. I to je učinjeno prkosno, bez ikakve, ponavljam, vojne potrebe. Postojao je samo jedan cilj: kao iu slučaju nuklearnog bombardovanja u Japanu, zastrašiti i našu zemlju i cijeli svijet.

Sjedinjene Države ostavile su užasan trag u sjećanju naroda Koreje i Vijetnama barbarskim bombardiranjem “tepih”, upotrebom napalma i hemijskog oružja.

Do sada su zapravo okupirali Njemačku, Japan, Republiku Koreju i druge zemlje, a pritom ih cinično nazivaju ravnopravnim saveznicima. Čuj, pitam se kakav je ovo savez? Cijeli svijet zna da se nadziru lideri ovih zemalja, prvim osobama ovih država postavljaju prislušne uređaje ne samo u uredima, već iu stambenim prostorijama. Ovo je prava sramota. Sramota i za one koji to rade i za one koji kao rob tiho i krotko gutaju ovaj bezobrazluk.

Oni nazivaju naredbe i grube, uvredljive povike na adresu svojih vazala evroatlantskom solidarnostom, razvojem biološkog oružja, eksperimentima na živim ljudima, uključujući i u Ukrajini, plemenitim medicinskim istraživanjima.

Oni su svojom destruktivnom politikom, ratovima i pljačkom izazvali današnji kolosalan nalet migracionih tokova. Milioni ljudi trpe oskudicu, zlostavljanje, umiru na hiljade, pokušavajući da dođu u istu Evropu.

Sada izvoze hleb iz Ukrajine. Kuda ide pod izgovorom da “osigurava sigurnost hrane za najsiromašnije zemlje svijeta”? kuda ide? Sve ide u iste evropske zemlje. Tamo je pet posto otišlo samo u najsiromašnije zemlje svijeta. Opet, još jedna prevara i čista obmana.

Američka elita, zapravo, koristi tragediju ovih ljudi da oslabi svoje konkurente, da uništi nacionalne države. To se odnosi i na Evropu, isto tako i na identitet Francuske, Italije, Španije i drugih zemalja sa dugom istorijom.

Washington zahtijeva sve veće sankcije Rusiji, a većina evropskih političara se s tim pokorno slaže. Oni jasno shvaćaju da Sjedinjene Države, proguravajući potpuno odricanje EU od ruskih energenata i drugih resursa, praktički vode ka deindustrijalizaciji Evrope, potpunom preuzimanju evropskog tržišta – oni sve razumiju, te elite su evropske, razumeju sve, ali više vole da služe interesima drugih. Ovo više nije servilnost, već direktna izdaja svojih naroda. Ali Bog ih blagoslovio, to je njihova stvar.

Ali sankcije nisu dovoljne za Anglosaksonce, oni su prešli na sabotažu – nevjerovatno, ali istinito – organizirajući eksplozije na međunarodnim gasovodima Sjevernog toka, koji se protežu po dnu Baltičkog mora, zapravo su počeli uništiti panevropsku energetsku infrastrukturu. To je jasno svima koji imaju koristi od toga. Ko god je imao koristi, imao je, naravno.

Američki diktat je zasnovan na gruboj sili, na zakonu o šaci. Nekad lijepo umotano, nekad bez omota, ali suština je ista – zakon šake. Otuda i raspoređivanje i održavanje stotina vojnih baza u svim krajevima svijeta, širenje NATO-a, pokušaji sklapanja novih vojnih saveza poput AUKUS-a i sličnih. U toku je i aktivan rad na stvaranju vojno-političke veze između Vašington-Seul-Tokio. Sve one države koje posjeduju ili nastoje posjedovati istinski strateški suverenitet i sposobne su da osporavaju zapadnu hegemoniju automatski su uključene u kategoriju neprijatelja.

Na ovim principima su izgrađene vojne doktrine SAD i NATO-a, koje ne zahtijevaju ništa manje nego potpunu dominaciju. Zapadne elite svoje neokolonijalne planove isto tako licemjerno, čak i pretvarajući se da su miroljubivi, iznose svoje neokolonijalne planove, govore o nekakvom obuzdavanju, a tako lukava riječ luta od jedne strategije do druge, a zapravo znači samo jedno – da potkopavaju sve suverene centre razvoja.

Već smo čuli za obuzdavanje Rusije, Kine, Irana. Vjerujem da su na redu druge zemlje Azije, Latinske Amerike, Afrike, Bliskog istoka, kao i sadašnji partneri i saveznici Sjedinjenih Država. Znamo da sve što im se ne sviđa, uvode i sankcije protiv svojih saveznika – prvo jednoj banci, pa drugoj; sad protiv jedne kompanije, sad protiv druge. Ovo je ista praksa i proširiće se. Oni ciljaju na sve, uključujući naše najbliže susjede – zemlje ZND.

U isto vrijeme, Zapad je jasno i dugo priželjkivao želje. Dakle, započevši sankcioni blickrig protiv Rusije, verovali su da će ponovo moći da izgrade ceo svet na njihovu komandu. Ali, kako se pokazalo, takva ružičasta perspektiva uzbuđuje daleko od svih – možda potpunih političkih mazohista i obožavatelja drugih netradicionalnih oblika međunarodnih odnosa. Većina država odbija da “proguta” i izabere razuman način saradnje sa Rusijom.

Zapad očigledno nije očekivao takvu neposlušnost od njih. Samo su se navikli da se ponašaju po šablonu, da sve uzimaju drsko, ucjene, podmićivanja, zastrašivanja i uvjeravaju sebe da će te metode zauvijek funkcionirati, kao da su okoštali i zamrznuti u prošlosti.

Takvo samopouzdanje je direktan proizvod ne samo ozloglašenog koncepta vlastite isključivosti – iako je to, naravno, jednostavno iznenađujuće – već i stvarne “gladi za informacijama” na Zapadu. Utopili su istinu u okean mitova, iluzija i lažnjaka, koristeći izuzetno agresivnu propagandu, bezobzirno lažući, poput Gebelsa. Što je laž nevjerovatnija, brže će povjerovati u nju – tako se ponašaju, po ovom principu.

Ali ljudi se ne mogu hraniti štampanim dolarima i evrima. Nemoguće je hraniti se ovim papirićima, a nemoguće je zagrijati dom virtuelnom, naduvanom kapitalizacijom zapadnih društvenih mreža. Sve je ovo važno, o čemu pričam. Ali ništa manje važno je i ono što je upravo rečeno: ne možete nikoga hraniti papirnatim novcem – potrebna vam je hrana, a ovim naduvanim velikim slovima nećete nikoga grijati – potrebni su energenti.

Stoga političari u istoj Evropi moraju ubjeđivati ​​svoje sugrađane da manje jedu, rjeđe se peru i toplije se oblače kod kuće. A oni koji počnu postavljati poštena pitanja: „Zapravo, zašto je to tako?“ – odmah se proglašavaju neprijateljima, ekstremistima i radikalima. Prebacuju strelice na Rusiju, kažu: evo, kažu, ko je izvor svih vaših nevolja. Opet lažu.

Ono što želim da istaknem, da naglasim: ima razloga vjerovati da zapadne elite neće tražiti konstruktivne izlaze iz globalne prehrambene i energetske krize, koja je nastala njihovom krivnjom, upravo njihovom krivnjom, kao rezultat njihove višegodišnje politike mnogo prije naše specijalne vojne operacije u Ukrajini, u Donbasu. Ne namjeravaju rješavati probleme nepravde i nejednakosti. Postoji bojazan da su spremni da koriste druge, njima poznate, recepte.

I ovdje je vrijedno podsjetiti da je Zapad izašao iz kontradikcija s početka 20. stoljeća kroz Prvi svjetski rat. Dobit iz Drugog svjetskog rata omogućila je Sjedinjenim Državama da konačno prebrode posljedice Velike depresije i postanu najveća svjetska ekonomija, da nametnu planeti moć dolara kao globalne rezervne valute. A zakasnelu krizu 80-ih – a 80-ih godina prošlog veka kriza se i pogoršala – Zapad je u velikoj meri prevazišao prisvajanje nasleđa i resursa Sovjetskog Saveza koji se na kraju raspadao i raspao. To je činjenica.

Sada, da bi se izvukli iz još jednog klupka kontradiktornosti, treba po svaku cijenu razbiti Rusiju i druge države koje biraju suvereni put razvoja kako bi još više pljačkali tuđa bogatstva i na ovaj račun zatvorili, zapušili svoje rupe . Ako se to ne desi, ne isključujem da će pokušati da potpuno dovedu sistem do kolapsa, na koji se sve može okriviti, ili, ne daj Bože, odlučiti da koriste poznatu formulu „rat će sve napisati isključeno”.

Rusija shvaća svoju odgovornost prema svjetskoj zajednici i učiniće sve da takve usijane glave dovede do razuma.

Jasno je da je sadašnji neokolonijalni model na kraju osuđen na propast. Ali ponavljam da će se njeni pravi vlasnici držati za nju do kraja. Jednostavno nemaju šta ponuditi svijetu, osim očuvanja istog sistema pljački i reketiranja.

Zapravo, oni pljuju na prirodno pravo milijardi ljudi, većine čovječanstva, na slobodu i pravdu, da sami određuju svoju budućnost. Sada su potpuno prešli na radikalno poricanje moralnih normi, religije i porodice.

Hajde da sami sebi odgovorimo na neka vrlo jednostavna pitanja. Sada želim da se vratim na ono što sam rekao, želim da se obratim svim građanima zemlje – ne samo onim kolegama koji su u sali – svim građanima Rusije: da li želimo da imamo, ovde, u našoj zemlji , u Rusiji je umjesto mame i tate postojao „roditelj broj jedan“, „broj dva“, „broj tri“ (tamo su već bili potpuno ludi!)? Da li zaista želimo da se djeci u našim školama od osnovnih razreda nameću perverzije koje vode do degradacije i izumiranja? Da im se ukuca da, osim žena i muškaraca, navodno postoje drugi polovi, i da im se ponudi operacija promjene pola? Hoćemo li sve ovo našoj zemlji i našoj djeci? Za nas je sve to neprihvatljivo, imamo drugačiju, svoju budućnost.

Ponavljam, diktatura zapadnih elita usmjerena je protiv svih društava, uključujući i same narode zapadnih zemalja. Ovo je izazov za sve. Takvo potpuno negiranje čovjeka, rušenje vjere i tradicionalnih vrijednosti, gušenje slobode poprima crte „obrnute religije“ – otvorenog satanizma. U Propovijedi na gori, Isus Krist, osuđujući lažne proroke, kaže: “Po plodovima njihovim ćete ih poznati.” A ovi otrovni plodovi su već očigledni ljudima – ne samo kod nas, u svim zemljama, uključujući i mnoge ljude i na samom Zapadu.

Svijet je ušao u period revolucionarnih transformacija, one su fundamentalne prirode. Formiraju se novi razvojni centri, oni predstavljaju većinu – većinu! – svjetske zajednice i spremni su ne samo da se izjasne o svojim interesima, već i da ih zaštite, a multipolarnost vide kao priliku da ojačaju svoj suverenitet, a samim tim i da steknu istinsku slobodu, istorijsku perspektivu, svoje pravo na samostalno, kreativno, originalnog razvoja, do skladnog procesa.

Širom svijeta, uključujući Evropu i Sjedinjene Države, kao što sam rekao, imamo mnogo istomišljenika i osjećamo, vidimo njihovu podršku. Oslobodilački, antikolonijalni pokret protiv unipolarne hegemonije već se razvija u najrazličitijim zemljama i društvima. Njegova subjektivnost će samo rasti. Upravo će ta sila odrediti buduću geopolitičku stvarnost.

Dragi prijatelji!

Danas se borimo za pravedan i slobodan put, prije svega za sebe, za Rusiju, za diktat, despotizam da zauvijek ostane u prošlosti. Uvjeren sam da zemlje i narodi razumiju da je politika zasnovana na isključivosti bilo koga, na potiskivanju drugih kultura i naroda, sama po sebi zločinačka, da moramo okrenuti ovu sramnu stranicu. Slom zapadne hegemonije koji je započeo je nepovratan. I opet ponavljam: više neće biti kao prije.

Bojno polje na koje nas je pozvala sudbina i istorija je bojno polje za naš narod, za veliku istorijsku Rusiju. (Aplauz.) Za veliku istorijsku Rusiju, za buduće generacije, za našu djecu, unuke i praunuke, moramo ih zaštititi od poroblnja, od monstruoznih eksperimenata koji imaju za cilj osakaćenje njihove svijesti i duše.

Danas se borimo da nikome ne padne na pamet da se Rusija, naš narod, naš jezik, naša kultura može uzeti i izbrisati iz istorije. Danas nam je potrebna konsolidacija cjelokupnog društva, a takva kohezija može biti zasnovana samo na suverenitetu, slobodi, stvaranju i pravdi. Naše vrijednosti su humanost, milosrđe i suosjećanje.

I želim da završim svoj govor rečima pravog patriote Ivana Aleksandroviča Iljina: „Ako Rusiju smatram svojom domovinom, onda to znači da volim na ruskom, razmišljam i razmišljam, pevam i govorim ruski; da verujem u duhovnu snagu ruskog naroda. Njegov duh je moj duh; njegova sudbina je moja sudbina; njegova patnja je moja tuga; njegovo cvetanje je moja radost.”

Iza ovih reči stoji veliki duhovni izbor, koji su tokom više od hiljadu godina ruske državnosti pratile mnoge generacije naših predaka. Danas pravimo ovaj izbor, građani Donjecke i Luganske Narodne Republike, stanovnici Zaporožje i Hersonske oblasti su napravili ovaj izbor. Oni su izabrali da budu uz svoj narod, da budu uz Otadžbinu, da žive njenu sudbinu, da zajedno sa njom pobeđuju.

Iza nas je istina, iza nas Rusija!

Vir:https://www.logicno.com/vijesti/kompletan-govor-vladimira-putina.html