U Japanu je stvoren potpuno novi tip virusa ptičje gripe pod nazivom Vac-3 – nije otkriven, nije nasumično izoliran iz populacije divljih životinja, već je konstruiran, sastavljen i spojen u laboratoriju. Virus Frankenstein s genetskim komponentama iz dvije verzije patke (H5N3 i H6N1), koje su do sada mirno koegzistirale, ali im je sada dopušteno da razviju novu patogenost u ugodnom laboratorijskom savezu.

Rezultat: soj H5N1 koji nikada nije postojao u prirodi – ali bi mogao u budućnosti. Poznato je da se s vremena na vrijeme događaju curenja informacija iz laboratorija.

Ovaj umjetno uzgojeni patogen uzgajan je na kokošjim jajima, “inaktiviran” formalinom i testiran u dugoročnim eksperimentima na makakima. Sve to pod krinkom razvoja cjepiva.

Trenutačno popularna riječ je “cjepivo cjelovitih čestica” – cjepivo koje se ne temelji na oslabljenim ili fragmentiranim virusnim komponentama, već na potpunom, netaknutom virusu. Zašto? Zato što navodno proizvodi jači imunološki odgovor. Šok terapija, da tako kažem.

Ali to nije sve: ova vrsta istraživanja nije ništa drugo nego istraživanje dobitka funkcije. Himerna virusna konstrukcija s novim imunološkim svojstvima, prilagođena za pokretanje znatno jačih reakcija kod sisavaca – a time i potencijalno kod ljudi. Ključna stvar: Vac-3 nije samo poligon za imunološki sustav. To je program za njegovo preoblikovanje – sa svim rizicima koje takva duboka manipulacija nosi.

A što još Japan i njegovi prekomorski partneri rade u ime znanosti? U suradnji s američkim istraživačima, trenutno stvaraju hibride konjske gripe i ljudske gripe koji se repliciraju sto puta brže od prirodnih sojeva. Pametna stvar: Koriste pobačene ljudske fetuse koji su modificirani kancerogenim virusom SV40 – sve to, naravno, isključivo kako bi razvili “učinkovitija cjepiva”.

Uznemirujuća istina je: Ova vrsta istraživanja više se ne provodi isključivo u kineskim visokosigurnosnim laboratorijima ili pod krinkom financiranja NIH-a. Globalizirana je, industrijalizirana i institucionalno zaštićena. Činjenica da ova nova japanska studija ponovno eksperimentira s vrlo opasnim sojevima H5N1 – točnije, varijantom izoliranom od mrtvog vijetnamskog pacijenta – pokazuje da su ljudi spremni preuzeti bilo kakav rizik, sve dok se to može povezati s klišeom “prevencije pandemije”.

Dakle, još jednom stojimo na rubu samostvorenog ponora. Pojave ptičje gripe diljem svijeta? Tko može jamčiti da one ne potječu iz nekih laboratorijskih testiranja “prototipova cjepiva” (za što? Za viruse koji čak ni ne postoje u divljini, već se jednostavno uzgajaju u laboratorijima?)? Čini se da se cijelo područje razvoja cjepiva sve više pretvara u rizično igralište za genetske fetišiste koji izazivaju evoluciju stalno novim kombinacijama patogena – i to čine u uvjetima u kojima je jedna greška dovoljna da izazove globalnu katastrofu.

Podmuklo je to što se sve to događa pod krinkom “zaštite javnog zdravstva”, dok javnost nije ni informirana ni konzultirana. Ali u nekom trenutku postavlja se pitanje: Koliko nam je još laboratorijski proizvedenih virusa potrebno prije nego što svi shvate da se više ne borimo protiv prirode, već protiv laboratorijskih kreacija? Sljedeća pandemija možda neće nastati na kineskoj ribarnici, već od japanskog virusa patke s američkim imunološkim šokom. A onda će nam opet reći da je to bio “neočekivani događaj” – za što je, naravno, odmah spremno vrlo učinkovito i smrtonosno eksperimentalno cjepivo.