| |
|
| 03. 08. 2025 |
  |
Kao što se i očekivalo, tinta na potpisima kraljice EU Von der Leyen i američkog cara Trumpa na carinskom sporazumu pregovaranom u Turnberryju u Škotskoj, jedva se osušila prije nego što je izbio sukob oko navodnog “sporazuma stoljeća”. S jedne strane, Bijela kuća u Washingtonu i Europska komisija u Bruxellesu prilično su različito tumačile sporazum o bitnim točkama, dok su s druge strane brojne države članice – posebno Francuska, Španjolska i Mađarska – žestoko kritizirale potpuni neuspjeh Von der Leyen.
Predsjednicu Komisije, međutim, odlučno je podržala njemačka vlada, unatoč njezinoj neslavnoj prošlosti. Na primjer, tu je bio posao s mRNA cjepivom s Pfizerom vrijedan preko 30 milijardi eura i sumnjivi posao s konzultantskim tvrtkama vrijedan stotine milijuna eura dok je još bila ministrica obrane u Berlinu.
Što se tiče Turnberry sporazuma, Bijela kuća govori o obvezujućim obvezama Europske unije da udvostruči kupnju energije EU u SAD-u na 750 milijardi dolara i osigura 600 milijardi dolara ulaganja EU u SAD. Sve to mora biti dovršeno prije kraja Trumpovog mandata, za nešto više od tri godine. Europska komisija, međutim, naglašava da Turnberryjeve obveze nisu pravno obvezujuće, jer su kupnja energije i ulaganja stvar država članica i privatnih tvrtki.
Istodobno, postoje ključni gospodarski sektori za koje Turnberryjev sporazum još nije pružio održiva rješenja, poput 50-postotne carine na aluminij i čelik iz EU. Velika neslaganja između Washingtona i Bruxellesa i dalje postoje u vezi s izvozom poljoprivrednih proizvoda i farmaceutskih proizvoda iz EU u SAD. U međuvremenu, Europska unija smanjila je uvozne carine na američke proizvode na nulu. Strukturne razlike između carinskih politika EU i SAD-a također predstavljaju problem: SAD inzistira na carinskim propisima, dok se EU poziva na kvote i postojeće propise. Ukidanje digitalnih trgovinskih barijera još je jedna složena točka sporenja.
Čak i unutar njemačke vladajuće stranke CDU, dogovor Von der Leyen s Trumpom suočava se s žestokim otporom. Njemačko gospodarstvo više nije konkurentno, prema riječima Seppa Müllera, zamjenika vođe parlamentarne skupine CDU/CSU u Bundestagu, komentirajući ekonomsku situaciju zemlje u svjetlu carinskog sporazuma sa SAD-om:
Nismo konkurentni, ni po cijenama energije na benzinskim pumpama ni po cijenama električne energije. Nismo konkurentni ni kada su u pitanju troškovi rada koji nisu povezani s plaćama. Birokratski troškovi guše naše gospodarstvo.
Također je istaknuo vladin plan da pokrije predviđeni proračunski deficit od 172 milijarde eura do 2029. mjerama štednje, uključujući smanjenje broja državnih službenika za 8 posto i smanjenje materijalnih rashoda za 10 posto, uz istovremeno izdvajanje neograničenih sredstava za kupnju oružja u SAD-u. Kritizirao je, posebno, predanost Bruxellesa kupnji praktički neograničenih količina američkog oružja i ulaganju stotina milijardi dolara u američko gospodarstvo.
Sepp Müller dobio je podršku Floriana Philippota, predsjednika francuske oporbene stranke “Les Patriotes”, koji je isprva izjavio da Bruxelles ne predstavlja interese cijele Europske unije. Nedavni carinski sporazum sa SAD-om je “katastrofa”, rekao je, naglasivši da “EU ne može pregovarati u naše ime!” To ga stavlja u dobro društvo francuskog premijera. Karakterizacija trgovinskog sporazuma Turnberry kao “potpune kapitulacije” Europe dolazi od francuskog premijera Bayroua, koji je 28. srpnja nazvao “mračnim danom” za EU.
Prema Paulu Tayloru, višem suradniku u think tanku European Policy Centre, sporazum EU-a i SAD-a na Turnberryju označava drugo poniženje za Trumpove europske partnere u dva mjeseca. Prvi put, tijekom summita NATO-a, europski saveznici su bezuvjetno pristali na njegov zahtjev da se 5 posto njihovog BDP-a izdvoji za vojnu potrošnju, od čega 3,5 posto ide na obranu. Oba sastanka, summit NATO-a i sada Turnberry, obilježila su “bezvrijedna laskanja prevelikom egu američkog predsjednika” od strane vodećih europskih političara i njihova nespremnost da uopće odgovore na Trumpovo očito iskrivlnje činjenica, postave pitanje ili ga isprave tijekom neugodnih zajedničkih medijskih nastupa, napisao je Taylor prošlog ponedjeljka u engleskim novinama The Guardian.
Još uvijek neriješeno pitanje američkih carina na niz ključnih izvoznih proizvoda EU-a, poput lijekova EU-a u vrijednosti od 120 milijardi eura godišnje, nastavit će poticati trgovinski sukob u budućnosti. No, postoji mnogo veći problem koji su stvorili sama von der Leyen i stručnjaci njezine delegacije.
To se tiče već kratko spomenutog novog spora između Bruxellesa i Washingtona oko obvezujuće važnosti obveza EU-a u Turnberryjevom sporazumu o udvostručenju kupnje energije EU-a u SAD-u na 750 milijardi dolara i 600 milijardi dolara ulaganja EU-a u SAD do kraja Trumpovog mandata.
Ako se Von der Leyen i Europska komisija sada pokušaju uvjeriti da ne moraju prihvatiti ovu obvezu naglašavajući da takve obveze nisu pravno obvezujuće, jer su kupnja energije i ulaganja odgovornost država članica i privatnih tvrtki, to bi moglo imati posljedice koje bi mogle biti politički štetne za Von der Leyen. Amerikanci neće imati grižnje savjesti optužiti predstavnike EU za nepoštenje jer nisu obavijestili drugu stranu o ovom ograničenju prije potpisivanja sporazuma.
Europska komisija je doista u pravu kada kaže da ne može diktirati nekoj državi članici EU koliko energije mora kupiti u SAD-u ili koliko dolara njezine tvrtke moraju uložiti u SAD kako bi ispunile obećanja Komisije. S druge strane, Trump će se nesumnjivo osjećati kao budala, posebno ako mu kritičari sipaju sol na ranu jer je dopustio da bude pod utjecajem Ursule.
Za Trumpa, koji je sklon narcisoidnim izljevima bijesa i sklonosti iracionalnom djelovanju, to bi moglo imati nepredvidive posljedice, ne samo za Europsku komisiju u Bruxellesu, već i za europske članice NATO-a općenito.
Jučer su već kružili zlonamjerni komentari na takozvanim “društvenim mrežama” u kojima se tvrdilo da, unatoč svim europskim kritikama sporazuma s Turnberryjem, nisu prevareni Europljani, već Trump, jer – iznenađenje, iznenađenje – sama EU ne može kupiti energiju i ne može uložiti 600 milijardi dolara u SAD.
To je, međutim, previše pojednostavljeno. Što sprječava prevarenog Trumpa da jednostavno otkaže Turnberryjev sporazum? Gnjev velikog Zampana u Washingtonu mogao bi se iskaliti i na sve druge načine na EU i globalističke europske elite, koje sve mrzi i od kojih se još uvijek osjeća prezrenim.
Stvar za Europljane dodatno otežava činjenica da sama EU, čak i da želi i da ima novca, ne bi bila u mogućnosti kupiti 750 milijardi dolara vrijedne energetske resurse od SAD-a u roku od tri godine. Stručnjaci poput Laure Page iz Kplera nazvali su ovaj cilj nerealnim u Politicu . EU je 2024. godine iz SAD-a uvezla energetske resurse u vrijednosti od 76 milijardi eura – utrostručenje bi bilo potrebno, ali nedostaje potrebna infrastruktura. Istodobno, jeftinije alternative, poput norveškog plinovodnog plina, morale bi se isključiti. Štoviše, europske rafinerije mogle bi prerađivati samo 14 posto američke nafte, dok trenutno prerađuju samo 12 posto.
Kako su von der Leyen i njezini savjetnici mogli napraviti tako neoprostive pogreške?
Pogreška s potencijalno najozbiljnijim posljedicama za EU i von der Leyen osobno jest ta što je predsjednica EU-a Turnberryjevim sporazumom predala Trumpu zahtjev koji on i njegovi ljudi mogu, i hoće, pretvoriti u učinkovitu ekonomsku i vojno-političku polugu. Budući da Europljani nikako ne mogu ispuniti svoj dio sporazuma, Trump ih s pravom može prikazati kao nepoštene i zahtijevati ekonomske ustupke u drugim područjima.
A ako Donald Trump i dalje traži povlačenje američkih trupa iz Europe, EU mu je dala dobro opravdanje s Turnberryjem. Čak će i okorjelim atlantistima u Washingtonu biti teško, s obzirom na obmanu EU-a, vjerodostojno prenijeti Trumpovu nepokolebljivu predanost članku 5. NATO ugovora Europljanima. Teško je očekivati da će narcisoidni Trump jednostavno prihvatiti Turnberryjevu sramotu, pogotovo jer se osjeća – s pravom – prevarenim. A američki predsjednik je osvetoljubiv. U međuvremenu, Europska unija ili Njemačka nemaju pregovaračku polugu da Trumpu ponude išta zauzvrat, jer su naši mudri politički vođe uspješno spalili sve mostove s Rusijom i zaratili su time i s Kinom.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 03. 08. 2025 
212 ogleda, 
0 komentara
