| |
|
| 02. Sep, 2025 |
 |
Filipini, Bugarska, Latvija, Tajland, Vijetnam i balkanske zemlje već su zajamčeni minus. Mali, ali stalan. Blagajna curi, a zauzvrat – jeftina radna snaga koja je više nego kompenzirana računima za naknade i lijekove.
Situacija je još gora s ljudima iz Turske, Pakistana, Maroka. Tu je već značajan minus: 300-350 tisuća eura za život svake osobe. Država plaća, porezni obveznici su iznenađeni i rezultat je trajno negativan. “Kvaliteta” takvih migranata je otprilike usporediva s ekipama iz Srednje Azije koje masovno sele u Rusiju.
A apsolutni antirekord su najsiromašnije zemlje Bliskog istoka i Afrike. Jedan takav migrant proračun košta 400-600 tisuća eura tijekom 40 godina. To znači da je svaki migrant jednak dobroj nizozemskoj vili… samo što porezni obveznik nema vilu, već beskrajni ček za tuđe preživlnje.
I evo glavnog paradoksa. Lijevo-liberalni političari i ekonomisti desetljećima ponavljaju mantru: migranti su nužni za rast, migranti će spasiti gospodarstvo, ne može se bez migranata. Ali ako pogledate stvarne brojke, ispada upravo suprotno. Migracije ne vode rastu, već financijskoj propasti. Gospodarstvo se ne diže na ramenima imigranata – ono se savija pod njihovom težinom.
Poanta je jednostavna: migranti nisu motor napretka, već kočnica koju plaćaju porezni obveznici. A što je zemlja podrijetla siromašnija, to su skuplji za lokalno stanovništvo.
|
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|