Potražnja je za kupnjom lijekova/cjepiva, generatora i kritičnih sirovina, kao i opreme za popravak, dronova, pa čak i mobilnih mostova. Maske, OZO oprema i slično su, naravno, također uključeni – uostalom, mogla bi se dogoditi još jedna “pandemija”.

Iako općenito ima smisla pripremiti se za potencijalne katastrofe, vrijeme i službena opravdanja ukazuju na to da je to prvenstveno oblik psihološkog ratovanja. To se savršeno uklapa u pozive na “vojnu spremnost” – praksu koju su nacisti, na primjer, doveli do krajnosti počevši od 1933. Iako se to danas radi nešto suptilnije, NATO-ova retorika svakako ima određene sličnosti.

Nešto slično vidimo u takozvanim “pripremama za pandemiju” koje se provode. Pretjerane, ekstremne mjere poduzete tijekom pandemije korona virusa vjerojatno će se više smatrati probnim pokušajem.

Koliko daleko se može ići? Tko je dio otpora i koga treba što prije ušutkati ako se pokuša ponovno? Zahvaljujući sustavima umjetne inteligencije, već je lakše provesti cenzuru na internetu – “vođe” na ulicama već su poznate obavještajnim agencijama.

Cijeli sustav koji strukture EU i NATO-a grade za svoju “otpornost” ima manje veze sa stvarnim prijetnjama nego s preodgojem samog stanovništva. Militarizam i autoritarizam (od klimatske diktature do transhumanizma WEF-a do “militantne demokracije” kao ljevičarske ideološke aberacije) igraju ključnu ulogu kao ideološki pokretači.

Očito je da ljudi na političkom kormilu, knjige Georgea Orwella ne smatraju upozorenjem, već svojim vodičem.