|
| 11. 04. 2025 |
  |
Pedofilija predstavlja jedan od najoštrijih društvenih tabua, no istovremeno i stvarnost koja pogađa tisuće djece svake godine. Iako tradicionalni mediji o ovoj temi često izvještavaju samo kroz prizmu izoliranih slučajeva, stvarnost dječjeg zlostavljanja mnogo je kompleksnija i uključuje organizirane mreže, određene elite i sustave koji omogućuju da takvi zločini prolaze nekažnjeno.
Kada govorimo o pedofiliji, većina ljudi zamišlja usamljenog predatora koji vreba djecu u parkovima ili školskim dvorištima. Ovakva slika, iako nažalost točna u nekim slučajevima, predstavlja samo djelić mnogo veće i kompleksnije stvarnosti. U posljednjih nekoliko desetljeća, s razvojem interneta i globalizacijom, pedofilija je poprimila nove, organiziranije i zabrinjuće oblike koji nadilaze individualnu patologiju i prelaze u sferu organiziranog kriminala.
Internet je postao novo lovište za pedofile. Cyberpedokriminalitet omogućio je stvaranje virtualnih mreža gdje počinitelji razmjenjuju materijale, stvaraju nove sadržaje i čak organiziraju tzv. “streaming” zlostavljanja djece uživo iz zemalja s manjkom regulacije poput Filipina, Tajlanda ili određenih dijelova Istočne Europe. Prema istraživanjima, prosječna dob pedofila danas je oko 24 godine, što je drastična promjena u odnosu na ranija razdoblja kada se radilo uglavnom o starijim osobama. Ova promjena povezana je s lakom dostupnošću pornografije koja kod mladih stvara potrebu za sve ekstremijim sadržajima, što neke vodi prema dječjoj pornografiji.
Posebno zabrinjući aspekt modernog pedokriminala je po organiziranih mreža koje uključuju ljude na pozicijama moći. Slučajevi poput belgijskog predatora Marca Dutrouxa pokazali su da iza naizgled samostalnih počinitelja često stoje veće organizacije. Dutroux je otimao djevojčice i držao ih zatočene u svom domu, ali ne za vlastite potrebe, već kao dobavljač za mreže elite kojima je upravljao posrednik Michel Nihoul. Ova mreža uključivala je visoko pozicionirane pojedince iz belgijskog društva, od političara do sudaca.
Slični slučajevi, poput onog Jeffreyja Epsteina ili nedavnog slučaja P. Diddyja u SAD-u, pokazuju da pedofilske mreže često funkcioniraju i kao sustavi ucjene. Na zabavama i u posebnim rezidencijama bilježi se kompromitiranje materijala o utjecajnim ljudima koji kasnije mogu biti kontrolirani. U slučaju Epsteina, njegov “otok za zabavu” bio je opremljen s više od 270 kamera koje su snimale sve što se događalo, stvarajući tako moćan alat za ucjenu.
Ono što dodatno otežava razotkrivanje takvih mreža je briga istražitelja i medija o vlastitoj sigurnosti. Kada istraga počne otkrivati imena ljudi s političkom ili ekonomskom moći, često dolazi do pritisaka za zaustavljanje istrage. U slučaju Dutrouxa, glavni istražitelj i njegov tim bili su smijenjeni s pozicija nakon što su počeli povezivati slučaj s višim društvenim slojevima. Novinari koji pokušavaju izvještavati o takvim mrežama često se suočavaju s optužbama za “teorije zavjere” ili “lažne vijesti”, što dodatno otežava otkrivanje istine.
Društveni trendovi poput hiperseksualizacije djece također su zabrinjući faktor. Od odjeće koja se prodaje za djevojčice od 3-4 godine, do “influencerica” od 12 godina na društvenim mrežama, granice djetinjstva se sve više zamagljuju. Ovi trendovi, u kombinaciji s lakom dostupnošću interneta i aplikacija za upoznavanje namijenjenih tinejdžerima, stvaraju plodno tlo za različite oblike eksploatacije.
Razočaravajuće je da politički lideri rijetko stavljaju zaštitu djece u središte svojih programa. Unatoč stvaranju specijaliziranih tijela za zaštitu djece, često izostaje stvarna politička volja za suočavanje s problemom u cijelosti, posebno kada on uključuje utjecajne pojedince ili organizirane mreže. Nedavno je u Francuskoj predloženo 87 mjera za borbu protiv pedofilije, ali provedba ostaje upitna.
Za razliku od slučajeva individualnih počinitelja, o organiziranim mrežama rijetko se govori u mainstream medijima. Kada francuski list “Libération” objavi članak o elitnoj pedokriminalnoj mreži koja je uključivala akademike, odvjetnike i medijske mogule, to predstavlja rijedak trenutak kada takve informacije dospijevaju u javnost.
Borba protiv pedofilije zahtijeva sveobuhvatan pristup – od boljeg obrazovanja djece i roditelja o opasnostima interneta, preko adekvatnih resursa za policijske snage koje istražuju cyberkriminal, do političke volje za progon počinitelja neovisno o njihovom društvenom statusu. No, najvažnije je probiti zid šutnje koji često okružuje ove zločine.
Kako bismo zaštitili djecu, moramo biti spremni suočiti se s neugodnom istinom: pedofilija nije samo problem izoliranih predatora, već često uključuje složene mreže moći i utjecaja. Samo s tim razumijevanjem možemo stvoriti učinkovite strategije za zaštitu najranjivijih članova našeg društva – naše djece.
|
Slike:
 Komentari 2
 |
Pedofilija kao i pederluk i prostitucija nije ništa novo i postoji od kad je svijeta.
Loša strana tehnologije je omogučila nezamislivu konercijalizaciju ne samo tih nemoralnosti nego i nemoralnosti 7 svakom segmentu života.
Jasno kad je riječ o zloupotrebi djece kako su svi prirodno najosjetljiviji, ali to je cjena koja se plaća za napredak.
Tko vlada novcem vlada i svijetom tako da raj novac po zakonu slobodnog tržišta ima veću moć u siromašnijim dijelovima svijeta.
Ako se malo bolje pogleda to se događa tamo gdje je krenuo razvoj turizma ili gdje se turizam već razvio, a onda se upada u dilemu pustit sodomu i gomoru ili ništa od zarade.
Indonezija je poznata po klasičnoj pedofiliji, stari čovjek i djevojčica od 10 – 12 godina jer se u pedofiliji vulgaris računa djevojčica do prvecmenstruacije.
Često se djevojčice čuvaju i za razdjevičenje koje se licitira i preko interneta.
Tajland je najpoznatiji po seks turizmu za muškarce, a Dominikanska Republika za žene i tamo je turizam glavna privredna grana. Uz takve već postojeće turističke infeastrujture i polulegalnu prostituciju provlači se i pedofilija koja ne ovisi samo o internetu nego i o booking platformama i low cost letovima.
U Hrvatskoj pedofilske industrije nema i sve se svodi na razinu učestalosti pedofila koji vreba djecu u parku.
Za zaštitu djece potrebna je promjena životne paradigme, a to sve teže ide jer roditelji nemaju vremena za odgoj i doslovno fizičko čuvanje djeteta jureći za materijalnim kao na zapadu ili roditelji zatvaraju oči iz materijalnih razloga kao na istoku.
Ali za sve, od ratova do pedofilije i ekstremnih slučajeva žrtvovanja djece razlozi leže u otklonu od duhovnog prema materijalnom šta omogućava da društveni inženjering neprimjetno radi svoje. |
|
|
|
|
Ja osobno imam problem o ovom pisati, ili općenito o tome i razmišljati, jer jednostavno NE mogu zamisliti kako netko na bilo koji način zlostavlja djecu. Mislim, ja imam konkretno rješenje za to i to rješenje sigurno nije za neki petak prijepodne. Iako bi se za početak, pedofile trebalo izlagati na trgovima, zavezane za bandere…nekoliko dana. Nema brige ako bi im ljudi davali bombone. Ok? |
|
|
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
11. 04. 2025
Objava: 11. 04. 2025 
210 ogleda, 
2 komentara
