Sitna slova
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) najavljuje povijesni trenutak: sporazum o pandemiji trebao bi biti potpisan u utorak, nakon tri godine pregovora. Ključno pitanje patenata za cjepiva i dijeljenja tehnologija s „Globalnim jugom“ navodno je riješeno. No, dok WHO euforično najavljuje “pobjedu”, mnogi upozoravaju kako iza ove globalističke fasade ne stoje ne baš toliko plemeniti interesi.
Dogovor pod povećalom: Tko zapravo profitira?
Sporazum bi trebao omogućiti zemljama u razvoju veći pristup tehnologijama za proizvodnju cjepiva, lijekova i terapeutika. Zvuči humano, ali detalji opravdavaju sumnju. Europska unija, pregovarajući u ime svojih članica, inzistirala je da prijenos tehnologije bude “dobrovoljan i prema uzajamno dogovorenim uvjetima”. Prevedeno: farmaceutske tvrtke, poznate kao “Big Pharma”, i dalje drže ključeve.
Tzv. „Globalni jug“ tražio je konkretne garancije za vlastitu proizvodnju, no čini se da je dobio samo obećanja upakirana u diplomatski jezik. Ako je cilj bio osnažiti siromašnije zemlje, zašto se pregovori o patentima otežu godinama, a konačni dogovor još uvijek visi o tankoj niti “dobrovoljnosti”?
WHO – korporativni posrednik
Iako se WHO hvali uspjehom, financijska pozadina otkriva ono što se ionako odavno zna – WHO nije niti svjetska, niti znanstvena, a najmanje nije neovisna organizacija. Nakon povlačenja podrške SAD-a, sada je vidljivo kao nikad prije da organizacija ovisi o privatnim donacijama za oko 80% svog proračuna. Dakle, tko plaća – taj naručuje i glazbu… nakon epizode plandemijje covid-19, slijedi najnovija u obliku ovog sporazuma.
U Austriji, Slobodarska stranka (FPÖ) jasno poručuje: “Nećemo sudjelovati u ovom cirkusu.” Europski zastupnik Gerald Hauser nazvao je WHO “lobističkom platformom za farmaceutsku industriju”, upozoravajući da sporazum prijeti suverenitetu nacionalnih zdravstvenih politika. “WHO nije demokratski izabran, a pod ovim uvjetima ne može biti neovisan”, izjavio je, dodajući da svaka zemlja mora zadržati pravo na samostalno odlučivanje u kriznim vremenima.
Što se krije iza euforije?
U utorak bi se birokrati iz zemalja članica WHO-a trebali okupiti kako bi finalizirali tekst sporazuma, koji će u svibnju biti predstavljen na Generalnoj skupštini u Ženevi. Potrebna je dvotrećinska većina za usvajanje, nakon čega slijedi ratifikacija na nacionalnoj razini. Koliko je EU „umočena“ u potporu ovog, kako WHO kaže “povijesnog dogovora”, govori i činjenica da je preporučila izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa, uključujući i blažu definiciju pandemije – potez koji je, osim što je pravno upitan, opasan za nacionalni suverenitet svih država članaica.
Jesmo li spremni na otpor?
WHO prezentira kako bi Sporazum o pandemiji trebao osigurati „bolju pripremljenost svijeta za buduće krize“, ali osnovno je pitanje kome taj sporazum zapravo služi. Hoće li zemlje postati, kao nikad prije, taoci gesti farmaceutske elite? I što je s nacionalnim suverenitetom – jesu li zemlje spremne prepustiti svoju autonomiju organizaciji čija neovisnost ovisi o donatorskim čekovima?
Dok WHO najavljuje „svijetlu budućnost“, teško je ne vidjeti kako se radi samo o još jednom koraku prema centralizaciji moći, jer kako nas povijest uči – iza velikih riječi često se skrivaju istine pisane malim slovima. Jesmo li ih spremni prepoznati, pročitati i oduprijeti im se?
|