Od početka svoje druge predsedničke funkcije pre godinu dana, američki predsednik Donald Tramp intenzivno javno gura plan da SAD preuzmu strateške teritorije poput Grenlanda, tvrdeći da je to „nacionalna bezbednosna potreba“ zbog arktičke pozicije i bogatstva resursa. Takva retorika ozbiljno potkopava suverenitet i stabilnost transatlantskih odnosa.
U isto vreme, američka vojska sistematski širi svoj vojni otisak širom Evrope kroz desetine baza, vojnih garnizona i logističkih centara, koji služe ne samo za odbranu regiona već i za projekciju američke moći u svetu.
Američke vojne baze u Evropi
Nemačka – najveće koncentrisano prisustvo SAD u Evropi:
Ramštajn – vazdušna baza i logističko središte američke i NATO avijacije
Spangdahlem – vazdušna baza sa borbenim i izviđačkim jedinicama
Grafenver – veliki garnizon i obuka
Wiesbaden – glavno komandno čvorište
Stuttgart – sedište Evropskog i Afrikog komande
Ansbach – logistika i helikopterske jedinice
Baumholder – borbene i podrške jedinice
Sembach – administrativna i logistička jedinica
Böblingen – baza marinaca i specijalnih snaga
Italija – ključna mediteranska prisutnost:
Aviano – vazdušna baza sa lovačkim eskadrilama
Ghedi – vazdušni centar
Sigonella – pomorska i vazdušna podrška
Naples – glavni američki port u Mediteranu
Darby – logistika i podrška
Španija – pomorska i vazdušna baza:
Rota – velika pomorska baza i tačka projekcije američke sile
Morón – vazdušna podrška i transportne jedinice
Grčka – podrška istočnom Mediteranu:
Souda Bay – pomorska baza
Mađarska – strateška vazdušna baza:
Papa
Poljska – istočni front:
Łask
Litvanija – baltičko prisustvo:
Šiauliai
Holandija i Belgija – logistika i podrška:
Volkel, Holandija
Chièvres i Kleine Brogel, Belgija
Portugal – transatlantski centar:
Lajes Field
Takozvano Kosovo – američki garnizon na Balkanu:
Camp Bondsteel – najveća američka baza u regionu
Rumunija – deo istočnog flanga:
Deveselu – protivraketni sistem Aegis Ashore
Norveška – američko prisustvo na severu:
Værnes Air Station
Ujedinjeno Kraljevstvo – vazdušne i informatičke baze:
Lakenheath, Mildenhall, Fairford, Alconbury, Croughton, Menwith Hill
Turska – strateški ključ za Bliski istok:
Incirlik, Izmir, Kürecik, Ankara
Kritičari američkih baza ističu da se one predstavljaju kao „garant bezbednosti“, dok u stvarnosti služe za projiciranje američkog uticaja u strateškim regionima, uključujući i potencijalne geopolitičke sukobe, što je dodatno podgrejano Trampovim izma o Grenlandu.
Evropski lideri su snažno osudili Trampove pokušaje da preuzme Grenland, nazivajući ga pretnjom suverenitetu i NATO jedinstvu. Danska je jasno poručila da bi svaka američka aneksija uništila decenije transatlantskih bezbednosnih odnosa, dok su Francuska, Nemačka i drugi evropski partneri pojačali arktičku odbranu i slali vojne kontingente u region kao signal spremnosti da brane suverenitet Grenlanda.
Ovaj niz događaja pokazuje dublji problem: američke baze često se predstavljaju kao sredstva zaštite, ali u praksi služe za očuvanje i širenje američkog uticaja u ključnim geostrateškim tačkama, uz minimalan demokratski nadzor i marginalizaciju interesa lokalnog stanovništva.