Za usporedbu, evo klasične karte iz Orwellovog 1984. – tri supersile koje kontroliraju gotovo cijelu Zemlju, dok se sporne zone koriste za stalne sukobe:

Paralela je gotovo sablasna. U Orwellovom svijetu:

• Oceania (SAD, Velika Britanija, Australija, Amerika) – ideologija “engsoc” (engleski socijalizam), stalni nadzor, propaganda.

• Euroazija (Rusija + veći dio Europe) – neo-boljševizam, kolektivizam.

• Istočna Azija (Kina i okolica) – kult smrti, fanatizam.

Savezi se mijenjaju, ali rat nikad ne prestaje – jer rat održava moć „gospodara iz sjene“.

Iz Martyanove karte vidimo sličnu tripolarnu strukturu:

• Jedna zona centrirana oko SAD-a (slično Oceaniji), s fokusom na Amerike i pacifičke saveznike.

• Druga oko Rusije (Euroazija), koja širi utjecaj na Europu i dijelove Afrike.

• Treća oko Kine (Istočna Azija), s Indijom kao mogućim čimbenikom ravnoteže.

S obzirom da je tijekom 2026. godine najavljen summit Trump-Xi, vrlo je vjerojatno da će se ta podjela tada i potvrditi, dok je nestanak NATO-a, AUKUS-a (vojni savez SAD-a, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva) i EU-a vrlo blizu. Umjesto toga, već se ojačat će već postojeći regionalni savezi: britanski JEF (Joint Expeditionary Force) u sjevernoj Europi, poljski projekt Międzymorze između Njemačke i Rusije, savezi u Africi i Latinskoj Americi, dok će se kolonijalni ostaci (kao Nova Kaledonija, Falklandi, Guam) morati dekolonizirati, a Ujedinjeni narodi prilagoditi novoj stvarnosti.

Trenutna događanja kao dokaz ostvarenja plana

Samo nekoliko mjeseci nakon summita u Anchorageu, događaji u svijetu ubrzano potvrđuju ovu novu podjelu na sfere utjecaja – baš kao u Orwellovoj distopiji gdje supersile slobodno djeluju unutar svojih zona, a sporne teritorije postaju poligon za dominaciju.

• Venezuela: Početkom siječnja 2026. SAD je izveo direktnu vojnu intervenciju – bombardiranje Caracasa, uhićenje predsjednika Nicolása Madura i preuzimanje kontrole nad naftnim rezervama. Ovo je klasičan primjer “Oceanie” koja konsolidira svoju hemisferu, bez ikakvog otpora drugih velikih sila, što sugerira prešutan dogovor o sferama.

• Greenland: Predsjednik Trump intenzivno inzistira na “kupnji” ili aneksiji Greenlanda, prijeti tarifama Danskoj i NATO saveznicima, a na Davosu je govorio o “frameworku budućeg dogovora”. Iako je povukao prijetnje silom, ovo pokazuje kako SAD širi svoju arktičku i atlantsku zonu, dok Europa (koja bi trebala pripasti ruskoj sferi) ostaje pasivna.

• Kanada: Trumpovi prijedlozi o aneksiji Kanade (ili barem pojedinih provincija) izazvali su ankete i debate – mali, ali glasni dio Amerikanaca podržava ideju da Kanada postane “51. država”. Prijetnje tarifama i pregovori oko USMCA 2026. godine dodatno pojačavaju pritisak, pokazujući kako SAD učvršćuje kontrolu nad sjevernoameričkim kontinentom, uključujući minerale i resurse.

• Rusija i EU: Dok direktnog rata nema, Rusija pojačava hibridno ratovanje, a pregovori o miru u Ukrajini (uz Trumpovo posredovanje) idu prema “zamrzavanju” linija – što Rusiji omogućuje širenje utjecaja u istočnoj Europi. NATO je u krizi zbog Trumpovih prijetnji tarifama i smanjenja američkog sudjelovanja, što ubrzava raspad saveza i prelazak Europe u rusku sferu utjecaja.

Orwell nas je upozorio da prava opasnost nije u ratu, već u tome da moćnici koriste rat da zadrže apsolutnu vlast. Svi ovi događaji nisu slučajni – oni su dokaz da se opisani plan ostvaruje brže nego što se očekivalo i da se karte iz njegova romana upravo iscrtavaju. Sve je veća koordinacija između Washingtona, Moskve i Pekinga u novom formatu bez međusobnog miješanja, dok stare institucije (NATO, EU) slabe. Vječni rat iz 1984. možda neće biti doslovan, ali stalni regionalni sukobi u “spornim zonama” (Bliski istok, Afrika, Ukrajina) služit će istoj svrsi – održavanju kontrole i opravdanju moći.