Zašto se boriti protiv kritike prije nego što ste sigurni?

Racionalni pokušaj objašnjenja – i njegove posljedice

S novinarskog gledišta, nameće se neugodno, ali logično tumačenje:

Da su politički akteri pretpostavili da će cjepiva jasno i pouzdano ispuniti njihova obećanja, ne bi bilo razloga da se rasprava unaprijed usmjerava kroz infrastrukturu. U tom slučaju, kritike su se mogle mirno opovrgnuti – putem podataka, transparentnosti i neovisne provjere.

Umjesto toga, očito je uzet u obzir rizik koji bi se pojavio.

• Učinkovitost može biti ograničena ili kratkotrajna
• Nuspojave bi bile politički osjetljive

Različite procjene mogle bi ugroziti kampanju cijepljenja.
Samo to ne dokazuje prethodno znanje, ali sugerira da je nesigurnost bila uzeta u obzir – i da je donesena odluka da se ta nesigurnost upravlja komunikacijom, a ne otvorenim rješavanjem.

Od znanosti do upravljanja

To je pomaknulo fokus sa znanosti na upravljanje: središnje
pitanje više nije bilo “Jesu li podaci točni?” , već “Kako spriječiti gubitak prihvaćanja?”

Ova logika je politički razumljiva, ali demokratski problematična. Jer znači:

• Unaprijed kontrolirajući diskurs
• Privatizacija državnog utjecaja putem platformi
• Zaobilaženje parlamentarne i javne kontrole

Moć definiranja što predstavlja “dezinformaciju” više ne leži prvenstveno u otvorenoj znanstvenoj raspravi, već u izvršnim tijelima u suradnji s tehnološkim tvrtkama.

Stvarna šteta

Bez obzira na to kako se danas procjenjuju cjepiva, dugoročna šteta je očita:

• Povjerenje u institucije je narušeno.
• Kultura znanstvene debate oštećena
• Demokratska transparentnost zamijenjena neformalnom kontrolom
• Ključni uvid stoga nije: „Sigurno su znali da to neće uspjeti“ 
• već: Ponašali su se kao da si ne mogu priuštiti otvorenu raspravu.

I to je upravo pravi skandal.