Isti onaj koji smo vidjeli s COVID-19 ponovljen je s Ebolom i hantavirusom:

• Prvo dolazi medijsko napuhavanje prijetnje,

• zatim pozivi na hitne mjere i na kraju

• pokušaj uvođenja trajnih, pravno obvezujućih rješenja koja nadilaze nacionalne vlade.

Ovaj puta su zakazali jer je otpor bio prebrz i preorganiziran. No upozorenje ostaje na snazi.

Poraz globalista u Ženevi je privremen, a ne konačan. Njihova ljutnja koja proizlazi iz medijskih članaka najbolji je dokaz da je otpor djelotvoran. Kada vas napadaju oni koji su upravo izgubili bitku, to je potvrda da ste bili na pravom mjestu.

Ključna lekcija je jasna. Nikakvi međunarodni sporazumi ne mogu biti iznad interesa pojedine nacije, posebno ne oni koji uključuju prisilnu raspodjelu medicinskih resursa pod krinkom solidarnosti.

Budućnost zdravstvenog suvereniteta leži u nacionalnim, a ne globalnim rješenjima. Dokazano je da strukture poput WHO-a ne funkcioniraju kao apolitične znanstvene institucije, već kao produžena ruka farmaceutskog lobija i političkih agenda. Jedini pravi put je napuštanje tih tijela i uspostava nacionalnih zdravstvenih strategija utemeljenih na stvarnoj znanosti, a ne na korporativnim interesima. Otpor je dao prve plodove, ali rat je daleko od kraja